Neobične životinje Australije

Zbog odvajanja predhistorijskog kontinenta Gondvane otprilike prije 160 milijuna godina, Australija se odvojila o ostalih kontinenata što je rezultiralo jedinstvenim životinjskim i biljnim vrstama koje se ne mogu naći nigdje drugdje u svijetu.

KLOKANI
Najpoznatiji tobolčari i tipični predstavnici australskog kontinenta su klokani. Prvi su se klokani pojavili prije 15 milijuna godina, te imaju drugačiju strukturu kromosoma od svih ostalih sisavaca na svijetu.

Postoje 3 glavne vrste klokana: crveni klokan (najveći tobolčar Australije), istočni sivi klokan i zapadni sivi klokan.

Upadljiva osobina klokana su veliki stražnji udovi, značajno veći od prednjih. Samo klokani penjaši, koji su se prilagodili životu na drveću i ne kreću se više skačući, imaju stražnje i prednje udove podjednako dugačke. Rep im je dugačak, mišićav i najčešće obrastao dlakom, a životinje ga koriste kao oslonac, gotovo kao petu nogu, ili za održavanje ravnoteže. Glava im je relativno mala i izdužena s velikim ušima.

Obitavaju u australskim stepama, ali neke vrste žive i u planinama, dok klokani penjaši nastanjuju stabla i žive u krošnjama. Iako su više aktivni noću, nije rijetko sresti ih i danju.

Klokani su biljožderi koji se hrane raznim biljkama, ovisno što u njihovom okolišu raste. Lako se prilagođavaju , te mogu preživjeti i u područjima s vrlo škrtom vegetacijom.

Englesko ime za klokana ”kangaroo” dolazi iz aboriđinskog jezika, a zapravo znači ”ne razumijem”. Naime, dolaskom Europljana u Australiju doseljenici su pitali Aboriđine kako se zove ova neobična životinja. Budući da ih Aboriđini nisu razumjeli, Europljani su shvatili kako je ”ne razumijem” ime životinje, što se održalo do danas.

ČUDNOVATI KLJUNAŠI

Platipus ili čudnovati kljunaš (latinski Ornithorhynchus anatinus – što u prijevodu znači životinja ptičjeg nosa pačijeg izgleda) životinja je koja spada u razred sisavaca (Mammalia) i red jednootvora (Monotremata). U taj red spadaju još samo dvije životinje jednako fascinantne kao i kljunaš, a to su dugokljuni i kratkokljuni kljunati ježak.  Kada su prvi put Europljani vidjeli ove fascinantne životinje nisu mogli vjerovati svojim očima i mislili su da se radi o nekakvoj prevari. Čudnovati kljunaš ima kljun kao patka, rep kao dabar, a unatoč tome što leže jaja istovremeno doji svoje mlade. Kljunaši su uglavnom samotnjaci i ne druže se međusobno osim u sezoni parenja. Žive uz vodu i vrlo su teritorijalne životinje koje su većinom aktivne noću.

Njegov rep uglavnom se sastoji od masnog tkiva koje služi i kao rezerva hrane koju životinja može iskoristiti u slučaju oskudice kao npr. tijekom zime. Gornja strana repa pokrivena je grubom dlakom dok je s donje strane rijetka. Rep kod platipusa razlikuje se od repa kod dabra i oblikom i funkcijom koju ima – dabar svoj široki rep koristi za pokretanje kroz vodu dok platipus svoj koristi samo za upravljanje dok pliva.

Tijelo platipusa je spljošteno, duguljasto i prilagođeno plivanju, a noge su mu kratke. Prednje noge imaju plivaće kožice i služe za pokretanje dok pliva kao i stražnje na kojima je plivaća kožica razvijena samo djelomično.

Kljun mu služi za pronalaženje hrane ali i za orijentaciju kad zaroni u vodu. Nosnice se nalaze nešto iznad vrha kljuna što životinji omogućava da udahne dok je tijelo pod vodom. Iza kljuna na svakoj strani glave nalaze se dva udubljenja u kojima se nalaze oči i uši.

Čudnovati kljunaš jede raznovrsnu hranu koja se sastoji od beskralješnjaka, malih riba i žaba, punoglavaca, ličinki i ribljih jaja. U danu platipus može pojesti hrane koja iznosi gotovo polovicu njegove težine, a u potrazi za hranom može provesti i duže od pola dana.

Imaju otvornu bodlju koji može ubiti životinju veličine psa.

KOALA

KoalaKoale žive visoko u krošnjama drveta i hrane se isključivo eukaliptusom. Iako izgledaju kao medvjedi oni zapravo spadaju pod sisavce tobolčare. Žive od 15 do 20 godina, a teški su između 8 i 11 kilograma.
Danas su ugrožena vrsta jer neprestano gube svoja staništa zbog širenja ljudskih staništa i učestalih požara.

Koala je životinja koja je aktivna noću, pa dane provodi spavajući na granama. Sa drveta silazi vrlo rijetko, najčešće samo da promijeni stablo u potrazi za hranom. Listovi eukaliptusa vrlo su otrovni, no koale su razvile probavni sustav posebno prilagođen toj hrani. Koale mogu pojesti tako velike količine lišća na dan (prosječno 500-1000 g) da im često ponestane hrane. Zbog toga treba poduzimati mjere za njihov transport na područja u kojima ima dovoljno hrane. Glavna poteškoća pri držanju koala u rezervatima ili u zoološkim vrtovima izvan Australije sastoji se u opskrbi dovoljnim količinama eukaliptusovog lišća.

Koale su se vjerojatno prvi put pojavile u Australiji u vrijeme kad se Australija počela kretati prema sjeveru, polagano se odvajajući od Antarktike, prije nekih 45 milijuna godina. Najstariji fosili koala pronađeni u Australiji stari su preko 25 milijuna godina. Kako se klima mijenjala i Australija postala suhi kontinent, u prilagođavanju vegetacije razvilo se i eukaliptus drvo i koale su preživjele zaviseći o njemu za prebivanje a osobito za prehranu.

DINGO

DingoIako je dingo postao jedan od simbola Australije, ipak nije njena autohtona vrsta. Ovog su divljeg psa na australski kontinent donijeli Aboriđini prije 3500 godina.
Dingo je inače azijski divlji pas koji obično živi sam ili u malim grupama. Građom je mišićav, a boja njegovog krzna razlikuje se od svijetlozlatne do tamnosmeđe boje. No, najčešće se viđaju crvenkasto-zlatni primjerci.

Dingo je poznat po tome što ne voli vodu, te ne laje, ali ponekad zavija.

NAJČITANIJE

Obiteljski odmor u najvišem od svih dječjih hotela, u hotelu Heidi Falkertsee na 1.886 metara u Nockbergeu
Interesantne činjenice o psima i mačkama