„Ništa u biologiji nema smisla, osim u svjetlu evolucije“, rekao je poznati evolucijski biolog Theodosius Dobzhansky. Biološke pojave koje nas okružuju lakše ćemo razumjeti ako znamo u kojim uvjetima su one nastale, kako su evoluirale. Različita boja kože u ljudi itekako ima veze s evolucijom, pa pogledajmo zašto.

Od čega općenito potječe boja u živome svijetu? Sve što naše oko vidi kao boju, potječe od različitih pigmenata koji se u stanicama nalaze. Listovi biljaka su zeleni zbog velike koncentracije klorofila, mrkva je narančasta zbog karotena, a limun je žut zbog ksantofila. Tako i boja kože u ljudi ovisi uglavnom o koncentraciji pigmenta melanina.

Crno-bijeli svijet?
Svi ovi pigmenti koje smo nabrojali nisu tu da bi obojali svijet kako on ne bi bio samo crno – bijeli svijet. Oni obično obavljaju veoma važnu i zaštitnu ulogu u stanici. Pigmenti iz voća i povrća su odlični antioksidansi (uništavaju slobodne radikale, spojeve koji štetno djeluju na stanice i tkiva, a koji nastaju pri normalnim staničnim procesima ili unosom štetnih tvari u organizam npr. pesticida ili duhanskog dima). Bez pigmenta klorofila ne bi bilo fotosinteze, izuzetno važnog procesa na našem planetu. Tako i melanin ima veoma  važnu ulogu u stanicama kože, on ih štiti od štetnog utjecaja sunčevog zračenja.

Na koji način sunce šteti našim stanicama?
Ultraljubičaste zrake (UV) koje su sastavni dio spektra sunčevog zračenja, lome DNA u našim stanicama (u našim genima). Kratko i jasno. Stanica čija je DNA previše oštećena nije sposobna vršiti normalne funkcije i takve su stanice uvelike povezane sa razvojem melanoma, zloćudnog tumora kože. Neki ljudi kao da ne vjeruju znanstvenicima kada je riječ o štetnosti sunčevih zraka pa se tijekom ljeta prže na najgorem suncu.

Moramo razumjeti, naš organizam posjeduje mehanizme popravka ovakvih oštećenja (jer, sunčevo je zračenje i izuzetno važno za naše zdravlje), ali granica ipak postoji do koje se ta oštećenja mogu učinkovito popraviti.

Upravo zbog zaštitne funkcije melanina pocrnimo kada se sunčamo na plaži, on spriječava štetan utjecaj sunčevog zračenja tako što blokira sunčeve zrake. Ukoliko je izlaganje prekomjerno, melanin se ne uspije stvoriti u dovoljnoj količini što može dovesti do opasnih opeklina.

A gdje je evolucija?
Dobro, zašto onda neki ljudi imaju manje, a neki više melanina u koži (obično kažemo da imaju bijelu ili crnu boju kože)? Tamnija boja kože očigledno sadrži puno veću koncentraciju melanina, a što ga više imamo, više smo zaštićeni od sunčevog zračenja.

Sjetimo se da su ljudi kao vrsta nastali u Africi (više o evoluciji čovjeka pročitajte ovdje). U Africi je veoma vruće (općenito područja na ekvatoru primaju puno više sunčevog (UV) zračenja nego polovi Zemlje), dakle, sasvim je logično da ljudi koji žive u Africi imaju tamniju boju kože, jer će ih takva koža zaštititi od štetnog UV zračenja, zar ne? Međutim, zašto onda jednostavno svi ne bismo imali puno melanina u koži? Kako je došlo do toga da, na primjer Europljani, imaju svjetliju boju kože i zašto je ta koža sve svjetlija kako idemo prema polovima?

Tajna veza između sunca i vitamina D
Vitamin D ima veoma važnu ulogu u organizmu, odgovoran je za zdravlje kostiju i za aktivaciju imuniteta, on nam pomaže u borbi protiv različitih uzročnika bolesti.  U organizam ga možemo unijeti samo rijetkim namirnicama (losos, tuna, jaje, gljive), a nećete vjerovati, možemo ga i sami proizvesti, i to prilikom izlaganja suncu! Ukoliko naša koža primi određenu količinu sunčevog zračenja, u organizmu se počinje proizvoditi vitamin D. Izlaganje suncu je, vidimo, i veoma korisno, a znanstvenici danas smatraju da je upravo sunce odgovorno za postojeće razlike u koncentraciji melanina kod ljudi.

Kako su se ljudi selili iz Afrike i istraživali nova područja u potrazi za hranom, našli su se u podneblju gdje sunčevo zračenje nije bilo tako intenzivno. Tamna boja kože više nije bila od koristi jer je previše blokirala sunčeve zrake i takvi pojedinci nisu mogli proizvesti dovoljnu količinu vitamina D (mali podsjetnik – u ono vrijeme nismo mogli samo odšetati u trgovinu po losos ili gljive ;) ). Tako su iz generacije u generaciju pojedinci sa svjetlijom bojom kože prevladali na takvim područijma, dok su na područjima s većim intenzitetom sunčevog zračenja prevladali ljudi crne boje kože. Svatko odlično prilagođen na svoj okoliš, kako to u evoluciji obično biva.

Tužna činjenica: Još u drugoj polovini prošlog stoljeća ljudi crne boje kože nisu imali ista prava kao ljudi bijele boje kože i tretirani su kao robovi, kao vlasništvo. Samo zbog svoje boje kože smatrani su manje vrijednima! Takav stav, o postojanju viših ili nižih rasa(*) ljudi, zove se rasizam.

Pitamo se zašto? Pa biološke osnove za rasizam jednostavno nema!

*Izraz „rasa“ danas se upotrebljava u antropologiji i sociologiji kako bi se ljude svrstalo u određene grupe prema vanjskim obilježjima i kulturološkim karakteristikama. Biološki gledano, rase ne postoje jer su razlike u genima između rasa vrlo male. Svi ljudi pripadaju samo jednoj vrsti, Homo sapiens.
(DobreVijesti.info/Bioteka.hr)


Komentari (0)add comment

Napišite komentar

busy