Kulturnu baštinu današnjeg prostora Republike Hrvatske obogaćuje na stotine dvoraca, utvrda, ljetnikovaca i kurija. U prošlosti građeni kao čuvari od najezda neprijatelja na sjecištu puteva zubu vremena rijetki su pružili otpor, no ima još uvijek brojnih sačuvanih u cijelosti. Teško je od svih njih izdvojiti 10 najboljih, a za našu listu vodili smo se kulturno – povijesnim, konzervatorskim, arhitektonsko – gratiteljskim i prostorno – ambijentalnim kriterijima kao i imovinsko – pravnim gledištem, ekonomskim i turističkim značajem.

Dvorci Hrvatske, kao i oni u Europi satkani bogatstvom prošlih vremena, legendi pa čak i stalnih stanovnika – duhova, svakako pripadaju srednjoeuropskom značaju, a u TOP 10 izdvajamo:

Trakošćan
Sagrađen u 13. stoljeću kao manja utvrda za nadzor puta od Ptuja u Sloveniji do bednjanskog kraja, svoj današnji izgled dobiva u 19. stoljeću kada ga u neogotičkom stilu obnavlja tadašnji vlasnik, grof Juraj Drašković  kao rezidenciju s perivojem.

Danas je to najkomercijalniji dvorac u Hrvatskoj kojeg posjeti preko 65000 posjetitelja godišnje.

Kutjevo
Nekadašnju rezidenciju isusovaca u Kutjevu, sagrađenu na temeljima srednjovjekovne cistercitske opatije Honestae Vallis od koje je sačuvan znameniti vinski podrum sagradili su Isusovci u razdoblju od 1721. do 1735. godine kao barokni kompleks s crkvom i rezidencijom – dvorcem. Sagrađeno zdanje sačuvalo je i ostatke pojedinih zidova srednjovjekovne opatije, a sadrži tri krila koje tlocrtno imaju nizanje prostorija uz hodnik dok je središnja prostorija u tornju služila kao blagovaonica.

Uz Kutjevo se veže i legenda o tajnom ljubovanju carice Marije Terezije i Baruna Trenka. Naime legenda kaže da su se pod okriljem noću u vinskom podrumu sastali Barun Trenk i carica Marija Terezija, nakon što su naredili slugama da ih ostave same, afrodizijačka svojstva kutjevačkih vina zanijela je njihove osjećaje te iz podruma nisu izlazili punih sedam dana. Podrumari koji su se kasnije našli u podrumu po izlasku ljubavnika imali su što vidjeti, navodno je na zidu izbrojeno oko 70 recki što upućuje na 70 ljubavnih zanosa, a našli su i udubinu na kamenom stolu koji se nalazi tik uza zid za koju legenda kaže da ju je istoplia vrela caričina stražnjica.

Veliki tabor
Današnji spomenik nulte kategorije i pod trenutnim konzervatorskim radovima smješten je u blizini sela Desinić u Hrvatskom zagorju. Najstariji dijelovi ove utvrde potječu iz 12. stoljeća, a današnji izgled dobiva u 16. stoljeću za vrijeme obitelji Rattkay. Uz ovaj dvorac veže se i legenda o Veroniki Desiničkoj i Fridrihu Celjskom čija je ljubavna priča nesretno završila. Po bjegu Veronika i Fridrih se tajno vjenčaju, ali nisu uzmakli vojsci Fridrihova oca Hermana Celjskog te su uhvaćeni pa je Fridrih zatočen u kulu u Celju, a Veronika utopljena i zazidana u zidine dvorca, te se smatra da lubanja koja je pronađena tijekom obnove 1982. godine pripada baš Veroniki. Mještani i danas šire priču o nočnim krikovima iz dvorca za koje su uvjereni da je to bolan krik duha nesretne Veronike. Druga pak, manje raširena legenda o Veroniki kazuje da je bila vještica koja je prilikom turske opsade dvorca na sitne komadiće rezala slamu te je potom bacila u vjetar koji je raznio slamu po neprijatelju pretvorivši sitne komadiće slame u stršljane koji su otjerali napadača.

Starigrad, otok Hvar - Tvrdalj Petra Hektorovića
Ovo imanje spaja obrambeni i ladanjski tip arhitekture. Sagrađen je i osobno osmišljen za života hrvatskog renesansnog pjesnika Petra Hektorovića u 16. stoljeću. Sam Hektorović je na tvrdlju postavio nekoliko desetaka natpisa na hrvatskom, latisnkom i talijanskom jeziku od kojih je najznačajniji onaj središnji Omnium Conditori jer je čitav kompleks posvećen Stvoritelju Svega. Prema ostalim natpisima daje se zaključiti da je ovaj dvorac Hektorović sagradio za sebe i prijatelje, ali i da je pružao gostoprimstvo putnicima i siromasima.

Najveća znamenitost čitavog kompleksa je ribnjak s bočatom vodom nastanjen ciplima iza kojeg se pruža brižno čuvan perivoj, a za sam ribnjak se smatra da je nastao na ostacima neke antičke piscine ili lučke naprave.

Senj - Utvrda Nehaj
Sagrađena kao vojna utvrda uskocima na brdu Nehaj 1556. godine za vrijeme vladavine austrijskog vojvode Fridiha I. U svrhu obrane od učestalih napada grada Senja od Turaka i Mletaka danas je postala simbol tog grada. Vojna taktika tog vremena, kako neprijatelj ne bi gradio svoje tabore u njima, bila je i porušiti sve crkve, samostane i zgrade izvan grada od kojih je uz tesani kamen utvrda i sagrađena. Kockastog oblika, orjentirana prema stranama svijeta, utvrda je visoka 18 i široka 23 metra. Vanjski zidovi debeli su od 2 do 3,3 metra, a krunište se sastoji od 5 malih kutnih kula. U zidovima se nalazi oko stotinu puškarnica i 11 velikih topovskih otvora. Zdanje se sastoji od prizemlja s dvorištem i cisternom, a prizemlje je imalo ognjište i prostorije za posadu i oružje. Danas je utvrda namijenjena u turističke svrhe, a s vrha se pruža lijep pogled na Hrvatsko primorje, otoke Rab, Goli, Prvić, Cres i Krk kao i planine Učku i Velebit.

Stari grad Đurđevac
Utvrdu sagrađenu na uzvisini usred močvare sjevernije od tadašnjeg naselja Đurđevac, najvjerojatnije oko 1488. godine dao je sagraditi pečuški biskup Sigismund Ernušt. Utvrda je sagrađena zbog prijeteće opasnosti turskih najezda i stalnih sukoba velikaša. Danas je to spomenik I. kategorije s muzejsko – galerijskim prostorom koji sadrži ostavštinu Ivana Laskovića Croate na katu i u potkrovlju i ugostiteljskim objektima u prizemlju.

I danas uz ovu utvrdu živi legenda o Picokima koja se uprizoruje svake godine krajem lipnja. Spomen je to na lukavu obranu od Turaka koji su opkolilli utvrdu 1552. godine.

Hrabri branitelji nisu se htijeli predati, a ostavši bez hrane i samo sa jednim pijetlom prevarili su neprijatelja tako da su u top nabili pijetla te ga ispalili prema osvajaču. Kada su Turci vidjeli taj čin pomislili su da u dvorcu još ima hrane s obzirom da se mogu s njom razbacivati te su se povukli neosvojivši utvrdu uz kletvu o picokima na kojoj se bazira legenda.

Stari grad Varaždin
Znamenitost grada Varaždina nastala kao tvrđava u 12. stoljeću, preko vlasništva grofova Celjskih u 14. stoljeću koji je preuređuju u gotičkom stilu u 16. stoljeću obnovom dobiva oblik renesansne fortifikacije. Godine 1544. grade se zidine s kružnim kulama, zemljanim bedemima i jarkom napunjenim vodom te utvrda dobiva izgled wasserburga. Pod kraj 16. stoljeća dolazi u vlasništvo obitelji Erdody koja na dvorcu izvodi manje adaptacijske zahvate u baroknom stilu. Danas je u dvorcu smješten Gradski muzej sa stalnom postavom. Ovaj simbol grada Varaždina našao se i na, sada već rijetkim papirnatim novčanicama, od 5 hrvatskih kuna.

Stari grad Čakovec
Poznat i kao Stari grad Zrinskih dobivši ime po obitelji Zrinski koja ima važnu ulogu u razvoju ovog dijela tadašnje Habsburške monarhije danas predstavlja simbol identiteta i tradicije Međimurja.

Prvi put se spominje u 13. stoljeću kao utvrda koju je utemeljio grof Dimitrije Čak. Dvorac je stalno mijenjao vlasnike koji ga svatko za sebe nadograđuje.

Dvorac se sastoji od vanjskih obrambenih zidina, bastiona koji su jedinstveni u Hrvatskoj jer nisu sagrađeni od zemlje već od opeke i unutrašnje četverokutne palače. Današnji oblik dobiva za vrijeme obitelji Althan oko 1743. godine koja staru renesansnu palaču Zrinskih pretvara u monumentalni barokni dvorac. Nekada je park od dvorca sezao sve do nekoliko kilometara udaljenog mjesta Šenkovec gdje se nalazi mauzolej obitelji Zrinski, danas se oko dvorca prostire park koji nosi ime Perivoj Zrinski.  U Starom gradu Čakovec danas je smješten Muzej Međimurja.

Našice - Dvorac Pejačević
Dva su dvorca jedan do drugoga na nekadašnjem imanju obitelji Pejačević u Našicama, veliki, sagrađen početkom 19. stoljeća i mali sagrađen početkom 20. stoljeća koji je useljen 1907. godine i u ondašnjoj Austro – Ugarskoj monarhiji predstavljao novitet u graditeljstvu jer je po izvornom tehničkom rješenju građen sa zaštitom od vlage i podzemnih voda uporabom armirano – betonskih korita.

Veliki dvorac od samog nastanka 1811. godine, nekoliko puta je mijenjao izgled koji je potpuno promijenjen 1865. godine kada je nadograđen i tlocrtno povećan čime je skroman barokni dvorac pretvoren u kasnobarokni s bogatnim arhitektonskim uresima. Veliki dvorac okružuje i perivoj koji je u prošlosti, za razliku od danas imao veliku povijesnu i umjetničku vrijesnost jer je imao stabla mamutovca, ginka, bora, tise i drugog drveća. Danas je u dvorcu muzejska postava.

Bilje - Lovački dvorac Eugena Savojskog
Smješten 10 kilometara od Osijeka, sagrađen u prvoj polovici 18. stoljeća, kada je za srednju i zapadnu Europu ovaj stil gradnje renesansno barokne koncepcije bio zastarijeli, dvorac Bilje predstavlja opravdavajući stil za ono vrijeme na granici s Osmanlijskim Carstvom. Podignut na močvarnom zemljištu kao lovači dvorac prvom vlasniku princu Eugenu Savojskom pružio je smještaj svega 7 puta. Rijetki su zapisi o dvorcu. Neki kazuju da je sagrađen na temeljima turskog grada i da su se u njegovim ogromnim podrumima navodno nalazile velike bačve s vinom još iz osmanlijskog doba, a moguća je istinitost druge priče da se u tim podrumima nalazio zatvor.

Uz dvorac je sredinom 19. stoljeća uređen pejzažni perivoj koji se i danas prostire na površini od 800 hektara. Livade, šume i gajevi u okolici dvorca također su u službi lovačkog parka. Danas su u okrilju Lovačkog dvorca smješteni dio Hrvatskih šuma te uprava Javne ustanove Park Prirode Kopački rit, a u prodrumskom prostoru je uređena izložbena galerija „Eugen Savojski“. Ovo zdanje kutka prirode, boja i mirisa i danas svakom posjetitelju kao i nekad Savojskom pruža uživanje u opuštenosti i zadovoljstvu.
(DobreVijesti.info/Stringtravel.com)


Komentari (1)add comment

k kaze:

...
mislim stvarno, pišete o ljepoti dvoraca, mogli ste se bar slike potrudit stavit
 
13 Listopad, 2011
Glasovi: +6

Napišite komentar

busy