Uzlet kineskog gospodarskog čuda desetljećima je građanima NR Kine ili majka ili maćeha. U svojih 45 godina života Zhang Xin je iskusila i najgore i najbolje od oboje, ispisavši čudesnu biografiju od ropskog rada u sweat-shopovima Hong Konga do jednog od 10 mjesta najnovije Forbesove liste najbogatijih žena svijeta koje su same izgradile svoja poslovna carstva.

Natrag u Maov crveni raj
Uz dvije milijarde dolara, život te kraljice nekretnina i arhitekture Pekinga - danas se čini kao bajka. No, nekoć je boraviti u njenoj koži bilo iskustvo koje se ne bi svakome poželjelo. Roditelji su joj bili treća generacija kineskih emigranata u Burmu koji su se u domovinu vratili sredinom stoljeća na zov bolje budućnosti u Maovoj Kini. Bez traga patetičnosti, Zhang Xin je za zapadne medije često govorila o djetinjstvu u Pekingu tijekom kulturne revolucije, koji pamti kao sumorno mjesto s građanima koji su svi izgledali isto, jeli isto i “u kojem nitko nije primjećivao plavetnilo neba”.

Sa 14 godina izborila se za odlazak u Hong Kong, o čemu ne bi mogla ni sanjati da nije imala sreću biti rođena u Pekingu i imati povlašteni status u odnosu na sugrađane iz ruralnih krajeva. U Hong Kongu se moglo raditi i za dolare, no taj je grad jedini trenutak iz života koji Zhang Xin danas naziva “groznim”. U borbi za egzistenciju kao tinejdžerica je obilazila tvornice, živjela u slamovima i do iznemoglosti šila igračke, odjeću i obuću. I tako šest godina sve dok joj 1985., u dobi od 20, nije uspjelo “pobjeći” u V. Britaniju. Život joj se iz temelja promijenio. Upisala je ekonomiju u Sussexu, a 1992. i magistrirala na Cambridgeu. Prvi sljedeći posao djevojčice iz sweat-shopova Hong Konga bio je - u investicijskom bankarstvu na Wall Streetu, i to za financijske gospodare svijeta iz Goldman Sachsa.

Vratila se uljepšati Peking
Što se nje tiče, život je postao lijep. Pa ipak, Kina se počela reformirati te se Zhang Xin 1994., kao mnogi mladi sada poslovno izbrušeni emigranti, vratila u rodni grad. Dobro je imati dobre prijatelje, posebno onakve koji su joj savjetovali poslove s nekretninama i koji su je upoznali s godinu dana starijim budućim suprugom Panom Shiyiem, mladićem čiji su počeci bili još teži, u ruralnoj zabiti zapadne Kine, i koji je već imao malu tvrtku. Poznavali su se samo četiri dana kada joj je predložio da zajedno osnuju tvrtku SOHO China kako bi u samom centru “ružnog i neurednog” Pekinga počeli zarađivati stotine milijune dolara na gradnji luksuznih, lijepih, ali i praktičnih te pristupačnih stanova, poslovnih prostora i nebodera. Postala je jedan od gospodara svijeta, ali se ponajviše ponosi svojim sinovima od 10 i 11 godina, zbog kojih nikada ne radi vikendom niti odlazi na poslovne večere.

Nikada ne leti prvom klasom, ne nosi Pradu i ne zna što vozi
Za Zhang Xin svijet je fasciniran od 2002., kada je proglašena čuvarom umjetnosti na venecijanskom bijenalu. Svjetski ekonomski forum prepoznao ju je 2003., postala je gradska vijećnica i što sve ne. Ista žena još pamti svoje djetinjstvo, osnovala je zakladu za borbu protiv siromaštva obrazovanjem, iz etičkih razloga nikada ne leti prvim razredom, na sebi nema ni jedan komad odjeće u rangu Prade, a kada su je novinari pitali koji automobil vozi, jedva se sjetila da je to lexus, ali nije znala koji.
(DobreVijesti.info/Vecernji.hr)


Komentari (4)add comment

teroriST kaze:

...
sta je jos i za vecu pohvalu...
 
25 Studeni, 2010
Glasovi: +0

julu kaze:

...
Nije dobila na životnoj lutriji nego je uočila i iskoristila prilike koje život pruža svakome od nas.
 
07 Rujan, 2010
Glasovi: +1

jungle kaze:

...
potpisujem
 
26 Kolovoz, 2010
Glasovi: +0

netko kaze:

...
ODLIČNO!! Dobila na životnoj lutriji! smilies/smiley.gif
 
13 Kolovoz, 2010
Glasovi: +0

Napišite komentar

busy