5 izuma koji će nam promijeniti životTehnologija je postala sastavni dio našeg života, a ugledni tehnološki časopis i ovog je proljeća donio popis najznačajnijih izuma. Kao i svake godine početkom proljeća, najstariji svjetski tehnološki časopis Technology Review objavio je listu deset novih tehnologija koje mnogo obećavaju. Riječ je o tehnologijama za koje uredništvo Technology Reviewa smatra da će najvjerojatnije izmijeniti način na koji živimo. Među “10 Emerging Technologies 2008.” Technology Review uvrstio je i WiTricity, koncept bežičnog prijenosa energije koji je razvio mladi hrvatski fizičar Marin Soljačić.

Taj je koncept prošle godine privukao veliku pozornost svjetskih medija.

No, mnoge od novih top-tehnologija praktički su tek rođene i poznate su uskom krugu stručnjaka pa za njih nemamo odgovarajuće hrvatske nazive. Među TR 10 ove su godine: modeliranje iznenađenja, atomski magnetometri, offline web primjene, grafenski tranzistori, nanoradio, bežični prijenos energije, probabilistički čipovi, “connectomics”, “reality minining” te enzimi za razgradnju celuloze. Izabrali smo pet ovogodišnjih top-tehnologija.

1. Bežični prijenos energije
Fizičar Marin Soljačić s Massachusetts Institute of Technology (MIT) radi kako bi nas odveo u svijet bežičnog prijenosa energije, navodi Technology Review. Časopis podsjeća da je krajem 19. stoljeća Nikola Tesla došao na ideju bežičnog prijenosa električne energije te je u tu svrhu osmislio projekt 57 metara visokog antenskog tornja na Long Islandu, koji je propao zbog nedostatka novca. Iznerviran svojim mobitelom čiji ga je zvuk pražnjenja učestalo budio noću, Marin Soljačić počeo je prije nekoliko godina razmišljati kako bi se mobitel mogao puniti sam od sebe. Naposljetku se dosjetio rezonancije, fizikalnog fenomena kod kojega neki predmet počinje titrati kada se pobudi frekvencija njegova vlastitog titraja. Zajedno s kolegama Johnom Joannopoulosom, Peterom Fisherom i tri studenta Soljačić je uspješno demonstrirao bežični prijenos energije na udaljenosti od dva metra i sa žaruljom snage 60 W. Učinkovitost prijenosa energije bila je 50 posto. - Idealno bi bilo da je učinkovitost 100 posto, ali realno bi 70 do 80 posto bilo dovoljno za tipičnu primjenu - rekao je Soljačić čiji bi koncept WiTricity mogao naći primjenu kod mobitela, laptopa, MP3 playera i sličnih uređaja. WiTricity je privukao pozornost elektroničke i automobilske industrije, a američko ministarstvo obrane, koje potpomaže istraživanje, nada se da bi se to moglo iskoristiti kao način na koji će vojnici automatski puniti baterije. Niz uglednih medija uvrstio je WiTricity među najveća znanstveno-tehnološka postignuća 2007. godine: New York Times proglasio ga je jednim od 70 najgenijalnijih, Scientific American svrstao ga je među 50, Discovery među 100 najvećih otkrića, a Johnatan Fildes, BBC-jev novinar specijaliziran za tehnologiju, Soljačićev je izum uvrstio u top-izbor tehnologija s najvećim impactom 2007. godine.

2. Enzimi za celulozu
Gotovo sav etanol u SAD-u proizvodi se iz škroba kukuruznih zrna. No, stručnjaci smatraju da bi u budućnosti glavni izvor za dobivanje etanola mogla postati celuloza. Biogorivo iz celuloze ima niz prednosti nad benzinom i etanolom iz kukuruza. Primjerice, izgaranjem celuloznog etanola umjesto benzina, razina emisije stakleničkih plinova iz automobila mogla bi se smanjiti 87 posto. Usporedbe radi, etanol iz kukuruza pridonosi smanjenju emisije od 18 do 28 posto. Osim toga, celuloza je najobilniji organski materijal na Zemlji. Ipak, nije sve tako dobro jer su svi postojeći procesi za dobivanje etanola iz celuloze još uvijek preskupi da bi bili isplativi u praksi. Brojne kompanije stoga se natječu kako bi našle što jeftinije rješenje koje bi omogućilo jeftinu i učinkovitu razgradnju celuloze. Frances Arnold iz Kalifornijskog instituta za tehnologiju (Caltech) smatra da je ključ u dizajniranju učinkovitijih enzima za razgradnju celuloze. Ti bi enzimi bili proizvedeni pomoću mikroorganizama koji pretvaraju škrob u biogorivo.

3. Modeliranje iznenađenja
Mnogo toga u našem životu zasniva se na prognozama: koji će dio Hrvatske idući put pogoditi olujno nevrijeme, kako će se ponašati dionice HT-a tijekom 2008. godine, pa i tko će pobijediti na predsjedničkim izborima u Americi jer se to uvelike odražava na ostatak svijeta. Iako postojeći kompjutorski modeli mogu predvidjeti niz događaja s priličnom točnošću, iznenađenja su stalno prisutna i vjerojatno ih nikad nećemo moći eliminirati. No, Eric Horvitz iz Microsoft Research smatra da koristeći tehniku “modeliranja iznenađenja” neočekivane događaje uvelike možemo minimizirati. Pojednostavljeno, riječ je o tehnici koja kombinira baze podataka i kompjutorsko učenje kako bi se pomoglo ljudima da uspješno svladaju iznenadne događaje. Horvitz i njegovi suradnici “modeliranje iznenađenja” već su primijenili u stvarnom životu u obliku sustava za predviđanje prometa u Seattleu. SmartPhlow, kako se zove taj sustav, koristi se putem sobnog kompjutora ili dlanovnika (ručno računalo). Koristeći gradsku kartu na kojoj su zatrpane prometnice prikazane crvenom bojom, a relativno prohodne zelenom, SmartPhlow prikazuje prometne uvjete u Seattleu. No, većina ljudi ionako zna da se u vrijeme najveće gužve nije lako probiti najgušćim prometnicama, a uređaj koji će to stalno pokazivati može biti iritantan. Stoga su Horvitz i njegovi kolege dodali softver koji korisnike SmartPhlowa upozorava samo kad se dogodi nešto neočekivano, primjerice kad se stvori prometna gužva u vrijeme kad to nitko ne očekuje ili neki prometni čep u nekom trenutku iznenada postane prohodan. Eric Horvitz, međutim, smatra da bi se “modeliranje iznenađenja”, osim u prometu, moglo primijeniti i na niz drugih područja, uključujući preventivnu medicinu, biznis, financije, vojno planiranje, politiku i predviđanje konflikata.

4. Grafenski tranzistori
Tijekom posljednja dva desetljeća brzina kompjutora znatno se povećala. Ipak, zbog fizikalnih ograničenja silicija kompjutori zasnovani na tom elementu teško će u budućnosti moći povećati svoju brzinu. Stoga Walter de Heer, profesor fizike na Georgia Techu, smatra da se trebamo okrenuti grafenu, ugljikovu materijalu koji se nalazi u običnoj grafitnoj olovci. Teoretičari su već prije predviđali da bi se grafen, materijal debljine jednog atoma ugljika, mogao koristiti u tranzistorima koji bi bili više od stotinu puta brži od današnjih silicijskih tranzistora. Walter de Heer prije nekoliko je mjeseci na jednoj konferenciji u Washingtonu izvijestio o nizovima od stotina grafenskih tranzistora u jednom čipu. Pritom se koristio tehnikama koje se danas rabe u proizvodnji silicijskih čipova. - To je razlog zašto ljudi iz industrije motre što mi radimo. Mi smo skrojili grafenske čipove koristeći u osnovi iste metode koje se koriste kod silicijskih čipova. To za njih ne izgleda kao znanstveni, nego kao tehnološki projekt - rekao je Walter de Heer čija je istraživanja jednim dijelom financirao Intel. Osim Intela, velik interes za grafen pokazuju i kompanije Hewlett-Packard i IBM, koje su počele istraživati potencijane mogućnosti primjene grafena u budućim proizvodima. Iako su ti tranzistori još daleko od konačne primjene, uvjerljiv su dokaz da bi se grafen uvelike mogao koristiti u elektroničkoj industriji. Osim što bi se mogao koristiti u proizvodnji novih, bržih kompjutora, grafen bi primjenu mogao naći i kod komunikacijskih čipova te različitih imaging tehnologija koje iziskuju ultrabrze tranzistore. 

5. Atomski magnetometri
Magnetska su polja posvuda, od ljudskog tijela do minskih polja, a čak i proteini stvaraju vlastita magnetska polja. I danas se raširene tehnike poput magnetske rezonancije (MRI), koja nam priskrbljuje čudesno detaljne slike tijela, i nuklearne magnetske rezonancije (NMR), koja se posebno koristi u organskoj kemiji, zasnivaju na magnetskim informacijama. No, MRI i NMR uređaji koji se danas koriste, uglavnom su skupi i stacionarni. Oni, pak, koji su prijenosni i relativno jeftini, nisu dovoljno osjetljivi. Međutim, John Kitching, fizičar iz Nacionalnog instituta za standarde i tehnologiju u Boulderu, razvio je male magnetske senzore koji su gotovo jednako osjetljivi kao njihove velike i skupe inačice. Veličine su zrna riže i male su snage, a nazvani su atomskim magnetometrima. - Oni su jednostavne konfiguracije, ali ekstremno velike osjetljivosti - rekao je John Kitching koji smatra da bi atomski magnetometri mogli imati široku primjenu. Pomoću njih moglo bi se lako detektirati zakopane bombe i mine. Atomski bi magnetometri mogli revolucionalizirati postojeće MRI I NMR uređaje koji se zasnivaju na moćnim, ali skupim magnetima. Liječnici bi mogli koristiti MRI i kod pacijenata s pacemakerima i ostalim metalnim implantatima koji ne mogu biti izloženi jakim magnetima.
(DobreVijesti.info/Jutarnji.hr)


Komentari (0)add comment

Napišite komentar

busy