Jedva čekam Božić! Jedva čekam Novu godinu! Nekako uvijek ispada da je veća radost u iščekivanju nego u samome događaju. Tako je i Badnja večer zapravo dan kada se događa najviše "akcije". Valja okititi bor, pripremiti jela, umotati poklone i na kraju cijele priče poći na polnoćku. Na Božić se onda - odmaramo. I čestitamo jedni drugima Isusov rođendan.

Badnja večer se u raznim narodima razno i zove. U nas je Badnja večer ili Badnjak, jer se u toj noći do ognjišta donosio golem panj, zvan badnjak ili banjak.

Pođemo li od germanskih i anglikanskih jezika, varijacija je od Božićne večeri do Svete večeri. Nitko točno ne zna kad se Isus rodio, no odredili smo da to bude 25. prosinca. Kako je prema biblijskim zapisima bila noć i vidjela se betlehemska zvijezda, pretpostavka je da se to zbilo u noći između 24. i 25. prosinca. Pa se tako Isusov rođendan iščekuje i potom slavi punih 48 sati.

Tradicija Badnje večeri
Što obično radimo na Badnjak? U neka davna vremena donosio se panj u kuću. Nije bilo jelke koja bi se okitila, već bi otac i sin pošli u šumu i sasjekli kakav hrast (mladi). Žene u kući bi ga svečano dočekale, premazale ga tamjanom i mirodijama pa omotale u rubac. Prema narodnom vjerovanju taj je panj trebao, poput drvene stube, pomoći malome Kristu da siđe na Zemlju. Tijekom noći s Badnje večeri na Božić panj bi se bacio u vatru ognjišta i grijao kuću do jutra.

Danas su stvari bitno drugačije. Naime, i mi, poput cijelog kršćanskoga svijeta, naprosto kitimo jelku. To izgleda ovako: u zadnji tren kupujemo bor, kitimo ga, umotavamo poklone, pripremamo bakalar ili šarana s rižom, ili se družimo s najmilijima i potom put pod noge, na polnoćku. A na kraju svega - otvaranje darova!!!

A kako je to preko bare? Tamo su ulice veće, automobili veći, zgrade veće, pa je onda i slavlje - veće. Raskošnije. Amerikanci ne kite samo jelku i dom, već i cijelu svoju ulicu, pročelje kuće, drveće pred kućom. Prije toga, baš kao i mi danas, uživaju u ludoj last minute kupovini.

Božić na zapadu

Velika Britanija
Skoknimo malo do otoka. Santa Claus ili Djed Božićnjak 25. prosinca donosi poklone kroz dimnjak, a za to vrijeme hladnokrvni Britanci uživaju u purici pripremljenoj na engleski način, ali i u deliciji zvanoj Christmas pudding te mince pies (torticama od prhkoga tijesta punjenima suhim voćem).

Britanci tijekom božićnoga slavlja posjećuju i tzv. "pantomime", lude izvedbe bajki ili povijesnih događaja. Ozračje je dodatno naglašeno brojnim svjetlećim ukrasima na ulicama i trgovima. U Covent Gardenu sam Father Christmas pali svjetiljke. Na poznatom trgu Trafalgar Square nalazi se prekrasan bor. I, dakako, imela. Stari anglikanski običaj, tek nedavno uveden i u nas. Vjenčićima imele ukrašena su vrata i domovi, a svatko tko se zatekne ispod vijenca može biti poljubljen ili nekoga poljubiti. Prava stvar!

Francuska
Nešto južnije, u Francuskoj, stvari su nešto toplije i šarmantnije. Npr., u njihovoj izvedbi jaslica sveci koji stoje oko maloga Boga zapravo su veseli obrtnici, seljaci, ribari i pralje, svi odjeveni u odore iz 19. stoljeća. Oni donose pozdrave Svetoj Obitelji.

Vrhunac je Badnjaka, tj. božićnoga slavlja, Le Reveillon, odnosno božićni objed. La Buche de Noël, čokoladna biskvit-rolada u obliku debla, smještena ispred okićene jelke, simbolizira onaj naš panj iz davnina. Ovdje su isti taj panj u neka druga vremena spaljivali kako bi se tim svjetlom rastjeralo duhove. No, kad već stalno spominjemo okićenu jelku, treba napokon napisati i tko ju je prvi postavio! Amerikanci? Ne! Ovoga puta odgovor nije točan! Prva jelka zasvijetlila je u pokrajini Alsace početkom 17. stoljeća. Godine 1840. vojvotkinja od Orelansa prenijela je božićno drvce u Pariz.

Dodajmo cijeloj ovoj priči još i to da francuska djeca na Badnjak pokraj kamina (peći) ostavljaju očišćene cipele i jedva čekaju da prođe noć, jer će ih ujutro dočekati pokloni!

Italija
A sad, još južnije. Kad vam Talijani zažele sretne blagdane, reći će Buon Natale (doslovce: dobar rođendan). U Italiji u samome središtu svečanosti nije jelka, već jaslice. Svatko nastoji napraviti što ljepše jaslice, svakako ljepše od onih susjedovih, a po mogućnosti i najljepše u mjestu. Prema katoličkom običaju, 24 sata prije Badnje večeri valja strogo postiti.

Nakon zalaska sunca pucanj iz topa na Castel S. Angelo u Rimu označava početak blagdana. U 21 sat u crkvama započinje sveta misa. Nakon mise pristupa se blagdanskom objedu u krugu obitelji. Ponegdje se pokloni izvlače iz urne sudbine, a zanimljivo je da se ponegdje u Italiji pokloni dijele i na Sveta tri kralja. Dok ih u Italiji dijeli La Befana (vještica koja dolazi kroz kamin), u Španjolskoj te poklone donose tri kralja, los Reyes Magos.

A kako je na istoku?

Japan
Božić se sve više slavi i u Japanu! Iako su prevladavajuće religije budizam i šintoizam, Božić je postao neka vrsta komercijaliziranog blagdana čijem se slavlju pridružuju svi. Glavni je ipak - Badnjak. Djeca dobivaju bezbroj poklona (navodno ih donosi Santa), kite se bor i fasada kuće.

Ako ste single djevojka u Japanu, već od listopada ćete bacati oko na potencijalne pratitelje, jer nema goreg nego Badnju večer provesti u samoći. Ili, ne daj Bože, u ženskom društvu! Romantika, sjaj, glamur, komad pod rukom - to je ono što se traži na taj dan. Na sreću, izraz "stari božićni kolač" pomalo se gubi (feministikinje, imate li vi što s tim?). Taj je pojam, naime, označavao curu "u godinama" (tj. iznad 25!) koja se još nije udala. Nekada je bila slatka, ali je ostala neprodana, kažu ti Japanci.

Sve gore navedeno odvija se oko 24. i 25. prosinca, i radi se o zemljama koje se ravnaju prema gregorijanskom kalendaru. Postoje, međutim, i oni koje svoje blagdane vežu uz stariji, julijanski kalendar, a to su listom pravoslavni kršćani, pa se cijela ova priča kod njih odvija oko 6. i 7. siječnja.

Rusija
25. prosinca u Rusiji je dan kada prestaje razdoblje strogog posta, no radi se o normalnom radnom danu. 31. prosinac je najvažniji dan za djecu. Ulice zasjaje u tisuću svjetalaca, na trgovima se podižu veliki okićeni borovi, sastaju se prijatelji i slave. Rusi često slave na otvorenom, kite jelku i uživaju u prirodi i snijegu.

U Rusa darove toga dana donosi Snjeguroška, odnosno Snježna žena, a Djeda Božićnjaka zovu - Tatica Mraz. Ne prate ga sobovi, već jedna djevojčica (pahuljica) i dječak (Nova godina). Toga dana djeca jedu crni kruh koji se nalazi u obješenim čarapama, recitiraju stihove i pjevaju božićne pjesme. Ipak, pravi se Božić po julijanskom kalendaru odvija 7. siječnja, a najavljuje ga jutarnja zvijezda. Taj blagdan Rusi slave u krugu obitelji, u miru i tišini.

I tako, od Djeda Božićnjaka, Santa Clausa, preko vještice Befane i Snjeguroške, stigli smo do kraja. Sretan vam Božić i Nova godina!
(DobreVijesti.info/Coolinarica.com)


Komentari (0)add comment

Napišite komentar

busy