Iako sam još prošle godine posjetila zagrebačko odlagalište otpada Jakuševac, sada se, više nego ikada čini prikladno napisati tekst na tu temu. I dok Zagreb, treći dan, u trenutku pisanja ovog teksta, dolazi sve bliže tome da postane uistinu smrdljiv grad, prisjećam se kako je bilo tijekom te ranojutarnje šetnje jednog maglovitog dana u listopadu.

Još prije par godina sam osvijestila, vozeći se po zagrebačkoj obilaznici, kolika je to zapravo hrpetina smeća. Pravo brdo, skoro pa breg rekli bi u Zagorju. I uistinu, kada dođete tamo, stvarno je nevjerojatno da stojite ispred tolikog smeća. Istočna strana odlagališta je u potpunosti sanirana i izgleda kao malo veća brana (visoka je 50 metara), dok je na zapadnoj strani priča drugačija.

Prije nego što vidite svo to smeće, definitivno ćete ga osjetiti. Mislim da niti jedan nos ne može biti imun na tako nešto. Ono o čemu sam cijelo vrijeme razmišljala su bile okolne kuće i stanovništvo koje živi tamo. I iako je bio listopad, te je dan bio maglovit i hladan, smrdilo je poprilično. Rečeno nam je tada da je zapravo super dan i da se skoro ništa niti ne osjeti, jer situacija zna biti mnogo gora. Pretpostavljam da je ta gora situacija i dovela do prosvjeda i blokade odlagališta, a iskreno, stanovnike ne mogu kriviti za to, mogu ih samo razumjeti, jer stvarno ne bih htjela biti tamo kraj tog otpada, našeg otpada, na ovim temperaturama.

Jeste li znali da dnevno na Jakuševac pristigne oko 1000 tona (milijun kilograma!) otpada iz naših kućanstava? Ta količina otprilike odgovara procjenama da svaki stanovnik Zagreba dnevno proizvede 1 kilogram komunalnog otpada.

I dok se svi zgražaju nad sudbinom Zagreba (iako, čini se da će se situacija privremeno riješiti, no problem će i dalje ostati), možda ne bi bilo loše napisati par jednostavnih stvari kako smanjiti količinu otpada u vlastitim kućanstvima. Da, to ponekad zna biti Sizifov posao, pogotovo ako ukućani nemaju baš sluha za „zeleniji" pristup načinu života. No, uvijek treba barem pokušati, jer dobre navike, jednom kad se usvoje, postaju rutina, a vjerujte mi uz dovoljno strpljenja ponekad se može i najtvrdokornije članove kućanstva „preobratiti".

Ono što svatko može, a što i na sreću postaje sve popularnije, jest izbjegavanje plastičnih vrećica. Često se one mogu ponovo iskoristiti, međutim mnogo puta i završe u smeću, bespotrebno. Platnene vrećice se danas mogu nabaviti na svakom koraku, a jednom kada se naviknete na njih, u slučaju da ih zaboravite, bit će vam veoma čudno ponovno uzeti plastičnu vrećicu (barem je tako u mom slučaju).

Odvajanje plastičnih i staklenih boca danas je postalo uobičajeno. One uistinu smanjuju ukupan volumen komunalnog otpada iz svakog kućanstva, ali ako nemate vremena vraćati ih u trgovine, uvijek možete pokloniti nekome u vašem susjedstvu.

Papir i proizvodi od papira također predstavljaju značajan udio u otpadu. Budući da se oni isto lako recikliraju, mogu se odvajati i baciti u neki od plavih kontejnera po gradu. U slučaju da iz nekog razloga imate osjetno veće količine papirnatog otpada, uvijek možete kontaktirati neku od tvrtki koje sakupljaju papir. Iz osobnog iskustva mogu reći da taj princip izvrsno funkcionira. Dobijete prazne kutije te kada ih napunite, nazovete tvrtku čiji ih zaposlenici pokupe i donesu vam nove prazne.

I konačno, organski otpad. Ako živite u kući i imate dvorište i okućnicu, sakupljanje ovakvog otpada za kompost je odlično rješenje. Nije komplicirano, a uistinu je korisno, pogotovo ako volite vrtlariti oko kuće. Ako živite u stanu, onda je cijeli proces malo kompliciraniji, ali ako imate volje, uvijek ga možete odvajati u posebnu kantu (koja će biti zatvorena) i onda ga npr. odnijeti kod prijatelja koji sakupljaju kompost.

Slažem se, sve ovo zahtjeva dodatan trud u svakodnevnom životu i na žalost, nije sve moguće reciklirati, ali problem u Zagrebu uistinu postoji (naravno, to ne znači da se sve ovo ne može primjenjivati i u drugim krajevima Lijepe Naše). Ponekad trebamo krenuti od sebe i sami nešto početi mijenjati, a ne čekati da netko drugi riješi problem umjesto nas. Možda ćete u maloj mjeri dati doprinos cijeloj priči, ali bolje i malen doprinos, nego nikakav. Jer sada će sigurno doći do zatišja situacije i smirivanja cijelog problema, no sigurna sam da nas u budućnosti čeka isti scenarij, Samo će možda akteri biti drugi.
(DobreVijesti.info/Biologija.com.hr)


Komentari (0)add comment

Napišite komentar

busy