Jahanje osim što je relaksirajuće i zdravo zbog boravka na svježem zraku te posebne veze koju ostavrujete s konjem, jača mišiće najtvrdokornijih zona, tj. dijelove tijela koji se kod žena tvrdoglavo odupiru gubljenju kilograma, kao što su struk, trbuh, bedra...
Galop, hod, kas... - sve su to načini gibanja u jahanju koji pospješuju rad mišića koji nisu često u upotrebi. Posebno se to odnosi na „upošljavanje" mišića u unutarnjem dijelu bedara, koji su posebno u funkciji pri zaustavljanjima, propinjanju konja i laganom hodu. Osim toga, kod jahanja nema nikakvog rizika od „napumpavanja" mišića - ritam kontrakcija (stezanja) je takav da se postiže više profinjenih kontura i elegancija mišića, a ne volumen. To znači, vrlo brzo, guza postaje čvrsta i napeta! A ostali unutarnji mišići, trbušni i leđni, su dobro upregnuti.

Držanje kao u kraljice
Stalni pokret sagibanja zdjelice unazad, neophodan da bi se čvrsto ostalo u sedlu usprkos gibanjima, zahtijeva podizanje leđa i uzdizanje glave. Jednom kada se to postigne, prednost je u tome da se taj refleks ravnog držanja očuva, pa čak i na tlu. Tako to uzvišeno držanje glave, ne izgleda samo jako otmjeno već i vidno izdužuje figuru!

Stopljenost s prirodom
Jahanje u prirodi se uopće ne može usporediti s običnom šetnjom po šumi. Odnos s prirodom je promijenjen. Prije svega zato što na visini (ne zaboravite da sjedite konju na leđima, i do 2 metra uzdignuti od tla, što naravno ovisi i o pasmini konja), ne vidimo iste stvari; zatim, jer ono što osjeti konj (trzne se čim čuje pticu ili vidi srnu ili se pak uplaši pri približavanju nekog šumarka...), osjetimo također i mi. Komunikacija bez riječi između konja i jahača je jedan od najljepših osjećaja - to potvrđuju svi strastveni jahači.

Socijaliziranje 
Najvažnija strana ove discipline „u dvoje" je - znati pridobiti povjerenje konja (ne zaboravite ipak da govorimo o životinji od oko 500 kg!), ali isto tako, važno je steći i povjerenje u samoga sebe kako bismo životinjom mogli „vladati". Pravo je umijeće postići uravnotežen odnos glavni/podređeni, što znači da treba znati voditi konja, naći pravi dijalog i poštovanje prema svom konju. Ta specifična suradnja pokazuje uostalom koliko je jahanje izvrsna terapija za preodgoj i ponovno uključenje u normalan društveni život.

Potpuno opuštanje
Kada jašemo, ne mislimo ni na što drugo. 100 % smo samo u tome, bez ikakvih nametljivih misli. Koncentracija (posebno za početnike), zahtijeva apsolutno usmjerenje na samoga sebe i na konja, što je apsolutno blagotvorno za kompletno isključenje od svega drugoga. Zaboravlja se tako i stres na poslu i stres općenito.

Koliko sati vježbanja je potrebno da se nauči jahati?

To je vrlo individualno - prosjek je oko devet mjeseci treninga, po jedan sat tjedno, da bismo uspjeli ostati u sedlu, naučili tri osnovna gibanja: hod, kas, galop, ali samo u jašionici. Nakon toga, izlazi se iz dvorane na otvoreno i uživa u jahanju punim plućima. Naravno, kako biste postali vrsni jahač, treba vam i do deset godina vježbanja.
(DobreVijesti.info/Femina.hr)


Komentari (0)add comment

Napišite komentar

busy