Pod vodom se potpuno smiriš i zaboraviš na sav stres i probleme s površine. Privlače te morske dubine? Uživaš u promatranju riba i drugih vodenih životinja ili biljaka, ili pak onog posebnog plavetnila u morskim špiljama? Možda je pravi trenutak da upišeš tečaj ronjenja i osjetiš oduševljenje koje je s nama podjelilo četvero iskusnih ronioca.

Razgovarali smo s četvero članova zagrebačkog Ronilačkog kluba Geronimo, među kojima je i svjetski prvak u ronjenju na dah, i saznali što svakoga od njih najviše ispunjava u ovom ekstremnom sportu, kako ronjenje može djelovati kao terapija te što je sve potrebno za zaranjanje duboko pod površinu mora.

Prije svega je potrebno završiti početnički tečaj ronjenja, čija je cijena u klubu Geronimo 1600 kuna. Tečaj traje tri tjedna, tijekom kojih se budući ronioci sastaju dvaput tjedno na bazenima kod Doma sportova, a na završni ispit, odnosno prvi uron, odlaze na more. Ti se tečajevi održavaju po CMAS standardima prve međunarodne ronilačke škole na svijetu, koju je 1959. osnovao legendarni istraživač morskih dubina J.Y.Cousteau.

"Glavna razlika između brzih tečajeva od par dana na moru i naših tečajeva koji traju po par tjedana", kažu u Klubu, "je u tome što mi svakom tečajcu pristupamo kao budućem članu našeg Kluba koji će dugo roniti i družiti se s nama i u interesu nam je da im posvetimo maksimalnu pažnji te ih naučimo što bolje ronilačkim vještinama."

Ako im se odlučiš pridružiti od opreme će ti biti potrebna maska, disalica, peraje, ronilačko odjelo, pojas s olovom, kompenzator plovnosti kojim se regulira dubina zaranjanja, boca sa zrakom i ronilački regulator koji omogućuje disanje pod vodom. Oprema se uvijek može iznajmiti u klubu, a ako si ju netko želi kupiti - cijena kompleta bez boce kreće se od 4-5 tisuća kuna na više.

Top lokacije za ronjenje na Jadranu
S ronilačkom dozvolom i svom potrebnom opremom, možeš se baciti u more, na istraživanje svih njegovih tajni. Jadran je atraktivan za ronjenje, a kao svoje najdraže lokacije ronioci iz kluba Geronimo izdvajaju sljedećih sedam:

  • Rogoznica
  • Šipan
  • Rt Kamenjak kraj Medulina
  • Špilja Katedrala kraj Premude
  • Kornati
  • Mljet
  • Olupine brodova uz obale Istre

Ronilačke priče
Sebastian Mileta, 27-godišnji informatičar završio je tečaj ronjenja u rujnu 2009. Na to su ga potaknuli dovoljno uporni prijatelji koji se ronjenjem bave već tri godine. Kad su ga napokon nagovorili da i sam isproba, ronjenje mu je, kaže, postalo kao droga i sada skoro svaki vikend ide na more i roni.

"Osjećaj je neopisiv. Prvo što me lupilo kad sam zaronio u more bio je osjećaj slobode. Neki ljudi se boje dubine, osjećaju nešto slično klaustrofobiji, ali ja sam se osjećao potpuno slobodno. Pod vodom se sasvim smirim, tamo nema mjesta za probleme s površine. Tu smo samo ja, drugi ronioci i prekrasan podvodni svijet koji me potpuno zaokupi", kaže Sebastian.

Dodaje da je to savršen način oslobađanja od stresa, a primijetio je i da mu se poboljšala kondicija. Tihana Ćukušić, instruktorica ronjenja u ronilačkom klubu Geronimo kaže da voli voli lijepe podvodne lokacije, kao što podvodne špilje i velike okomite stijene, ali nekad joj je dovoljno samo zaroniti pod vodu, čak i na nekom običnom mjestu.

Opisala nam je kako izgleda ta čarolija pod morem:

"Jedno od najljepših mjesta mi je jedan podvodni zid, okomita stijena koja je iznad vode visoka 5 metara, a pod vodom ide do dubine od 50 metara. Poseban je osjećaj kada dođeš do ruba plićeg dijela, kao do ruba provalije, a onda se uz taj zid spuštaš  u dubinu. Kao da zaranjaš sve dublje u mir, tišinu, plavetnilo.

Kad se spustiš do 40 metara dubine, što je granica rekreativnog ronjenja, i pogledaš prema gore, vidiš taj ogromni zid s obiljem života na sebi - vodenih biljaka i životinja - a ispod tebe se zid spušta dalje u dubinu." Otkad vodi tečajeve ronjenja Tihani je posebno zadovoljstvo gledati entuzijazam i oduševljenje polaznika kada tek počnu otkrivati taj podvodni svijet.

Ronjenje na dah
Aktualni svjetski prvak u ronjenju na dah u bazenu Goran Čolak tek se 4 godine bavi ronjenjem, a već na dah preroni 244 metra u bazenu, zaroni u dubinu od 90 metara, a u mirovanju može pod vodom držati dah 8,35 minuta. Kaže da je uvijek volio roniti na moru, a kao i većinu ronilaca na dah, na ozbiljnije bavljenje tim sportom inspirirao ga je film "Veliko plavetnilo".

Goran citira jednog svjetskog rekordera u ronjenju na dah: "Kad roniš s bocama, roniš da bi gledao svijet oko sebe, a kad roniš na dah - svijet unutar sebe" te kaže da je ronjenje na dah drugačije od svih drugih sportova.

"Moraš eliminirati sav adrenalin i totalno se smiriti. Kad zaroniš u dubinu od 50 - 60 metara, to je kao da si ušao u drugi svijet. Na dubini od 90 metara puls se uspori na oko 10 otkucaja u minuti."

Za to se priprema redovitim aerobnim, kondicijskim treninzima, kao u bilo kojem sportu, a prije natjecanja intenzivnije radi posebne treninge za veću izdržljivost tijela bez disanja. A prilikom samog zarona, ističe, treba se potruditi da se ne trudi, kako bi bio što mirniji.

Podvodna terapija
Branimir Bišćan, voditelj ronjenja za osobe s invaliditetom, kaže da mu je poseban gušt kad vidi koliko to njima znači:

"Osobama koje su inače u kolicima ronjenje daje nevjerojatan osjećaj slobode. Pod vodom nemaju nikakvih barijera, ne trebaju im kolica i mogu se kretati kao svi drugi."

Osim tog ogromnog psihičkog dobitka, dodaje, ronjenje im može puno pomoći i u tjelesnom smislu samim time što im omogućuje kretanje, jer se rukama služe za plivanje, pa im to služi kao tjelovježba. Branimir kaže da je on još kao dječak volio roniti, veselio se dubini i uživao u emisijama o velikom istraživaču podmorja Jacquesu Cousteauu. Onda je 2004. došao u klub Geronimo i završio tečaj ronjenja.

"Kada to jednom probaš, dogodi se naopisiva ljubav", kaže.

Tako je nastavio roniti, a prije četiri godine počeo je raditi i s osobama s invaliditetom i prenositi im svoje oduševljene prema ovom sportu.
(DobreVijesti/ZdravaKrava.hr/RkGeronimo.hr)


Komentari (0)add comment

Napišite komentar

busy