Piše:
Kinky Kolumnistica

Tko je sad, pak, Kinky
nije lako reći
iz njezinih tekstova
dojam ćete steći.

Ona mnogo toga jest
i mnogo toga nije
iza pera njenog
tajni vrt se krije.

Na vedrim temama
ona škrtariti neće
izmami li vam pritom smiješak
nema veće sreće.

Web site: kinkykolumnistica.blog.hr



Nisam nikada mislila da ću ustvrditi ovako nešto, ali podržavam našu premijerku. U samo jednoj stvari, doduše. Što se mora priznati, mora se, bili bismo licemjerni kada bismo joj odricali baš svaku dobru osobinu koju ima, zar ne? E pa, ja ju podržavam u jednoj strasti oko koje sam i sama strastvena, a to je strast prema – broševima, tim malenim draguljima u nostalgičnim i posve ženskastim kutijicama za nakit, a koji datiraju još iz Brončanog doba! Da.

On je inteligentan, dominantan, uspješan i samopouzdan. Ona je pametna, požrtvovna, ambiciozna i dostojanstvena. On je samac. Ona je prerano udovičena majka bolesnog sinčića. On ju požudno obožava. Ona mu uzvraća požudnom distancom. On zna što želi. Ona zna što ne želi. On ju nastoji imati pod kontrolom taman toliko da ne pogazi njezin suverenitet. Ona mu dopušta da ju posjeduje taman toliko da ne podilazi njegovom egu. On je frajer koji zna kako tretirati ženu. Ona je žena koja je dovoljno samosvjesna da ju prepuštanje njemu kvazineobljačfeministički ne ugrožava.

JA: Znate zašto Dolores Lambaši prijeti salmonela? VI: Zašto? JA: Zato što liže stara jaja. Glupo? Odvratno? Ne razumijete? Vulgarno? Imbecilno? Smiješno? Imalo? Nimalo? Ako mislite da sam zaplovila komedijaškim vodama, varate se. Ako mislite da uživam u degutantnosti, varate se. Ako mislite da slovim kao vic-maherica koja i u virtuali nastoji biti urnebesno duhovita, varate se. Ako se pitate tko je, kvragu, Dolores Lambaša, niste propustili ništa bitno. A ako mislite da sam ovaj vic smislila ja, varate se još jedanput. Nisam. A tko jest?

Odmalena imam taj neki blesavi običaj da kad Mama kuha ručak, a ja prođem kroz kuhinju, čopnem tu i tamo neki od pripremljenih sastojaka koji čekaju da ih se iskoristi za ukusan obrok. Najčešće je to kolutić mrkve za domaću juhu koja stoji isjeckana na urednoj hrpici ili, pak, pokoji „leteći tanjur“ – tako moja Mama zove malene pohance koji se rade od preostalog brašna i razmućenog jajeta, nakon pripreme pariškog odreska. Nije to iz neke gladi, čopnem tek da bih čopnula, kao što Mamu katkad snažno zagrlim u prolazu bez nekog posebnog povoda, tek da bih ju zagrlila.

Jedna od najstarijih italskih božica bijaše Flora, zaštitnica cvijeća, drveća i proljeća. U antičkom Rimu imala je svoj hram na brežuljku Kvirinalu, a o njezinom se kultu brinuo poseban svećenik. Mitologija kaže da je Flora bila nimfa kojom se oženio Zefir, bog zapadnog vjetra i proljeća, povjerivši joj vladavinu nad cvijećem, a ona je svojom dobrotom ljudima darovala cvjetno sjeme i med. Junona, žena Jupiterova (i pandan Heri iz grčke mitologije), bijaše bijesna radi Minervinog rođenja iz Jupiterove glave te poželješe sama začeti i roditi dijete. Tu stupa na scenu Flora koja joj poklanja cvijet čiji dodir osigurava materinstvo. Tako se rodio Mars, u čiju čast je nazvan i prvi mjesec proljeća, mart.