Piše:
Kinky Kolumnistica

Tko je sad, pak, Kinky
nije lako reći
iz njezinih tekstova
dojam ćete steći.

Ona mnogo toga jest
i mnogo toga nije
iza pera njenog
tajni vrt se krije.

Na vedrim temama
ona škrtariti neće
izmami li vam pritom smiješak
nema veće sreće.

Web site: kinkykolumnistica.blog.hr



Odmalena imam taj neki blesavi običaj da kad Mama kuha ručak, a ja prođem kroz kuhinju, čopnem tu i tamo neki od pripremljenih sastojaka koji čekaju da ih se iskoristi za ukusan obrok. Najčešće je to kolutić mrkve za domaću juhu koja stoji isjeckana na urednoj hrpici ili, pak, pokoji „leteći tanjur“ – tako moja Mama zove malene pohance koji se rade od preostalog brašna i razmućenog jajeta, nakon pripreme pariškog odreska. Nije to iz neke gladi, čopnem tek da bih čopnula, kao što Mamu katkad snažno zagrlim u prolazu bez nekog posebnog povoda, tek da bih ju zagrlila.

No dobro, jučer mi je Mama spremala francuski krumpir, jedno od mojih omiljenih jela. Osim gdjekojeg tankog kolutića domaće, krte i ljuckaste kobasice, potrebni sastojci su i krumpir te tanke ploškice tvrdo kuhanih jaja. I sada onaj bitan dio: znajući da ću zasigurno opet nešto čopnuti u prolazu, u kuhinji me dočekalo malo iznenađenje.
 
Naime, Mama mi je, bez riječi i bez da sam ju zamolila, ostavila na tanjuriću dva minijaturna kanapeića, pažljivo složena od neiskorištene ploške kuhanog krumpira, ploškice kuhanog jajeta i komadićka kobasice na vrhu. Zakoraknula sam u kuhinju, bacila pogled prema tanjuriću, kad li me nešto neobjašnjivo stegnulo u grlu. Oči su mi se počele puniti peckavim suzama, zgrabila sam nabrzinu tanjurić i otapkala u drugu sobu. Sjedeći na krevetu, s kanapeićima u krilu i nijemo plačući kako me ukućani ne bi čuli, vjerojatno sam izgledala pomalo naludo, tim više što mi ni samoj nije bilo posve jasno zbog čega cmoljim. Znala sam samo da bujici neće tako skoro doći kraj i da me obrazi sve više peku, kao da mi dobronamjerno žele poručiti neka se umirim ili će se, ili će se, ili će se... ne znam... raspucati kao što se ujesen mirišljavo kestenje nostalgično raspuca na kestenjarevoj užarenoj plohi.
 
Tako mi je nekako došlo žao Mame. Tako sam se nekako raznježila. Tako mi je nekako proletjelo kroz glavu što je sve u životu učinila za mene, posebice u danima moje ne tako bezazlene bolesti koju proživjeh. Tako sam se nekako pobojala da ju ne izgubim. Tako sam se nekako vratila u tople dane svoga djetinjstva. Tako mi je nekako, po stoti put, sinulo koliko smo zapravo slične Mama i ja. Tako mi je nekako postalo jasno da bi se malo tko sjetio mog potajnog i gotovo neprimjetnog čopkajućeg gušta, a kamoli me njime iznenadio, ni sa čim izazvan, tek tako, ne bi li me usrećio. Jadna moja Mamičica... niti ne sluti kakvu je buru, ma što buru, tornado emocija pokrenula s tim simboličnim kanapeima! Večeras kada dođem k njima, snažno ću ju, baš snažno stisnuti u zagrljaj, onako da, kako samo ona zna, stane negodovati što se vješam po njoj poput razigranog majmunčića.
 
A zatim će njezin majmunčić iz kuhinje koja miriše na skorašnju večeru iznova čopnuti zalogajčić ili dva...
 
Kinky Kolumnistica


Komentari (1)add comment

Anubhuti kaze:

...
krasno, na tako lijepi način ti je rekla volim te
 
13 Prosinac, 2010
Glasovi: +0

Napišite komentar

busy