Piše:
Kinky Kolumnistica

Tko je sad, pak, Kinky
nije lako reći
iz njezinih tekstova
dojam ćete steći.

Ona mnogo toga jest
i mnogo toga nije
iza pera njenog
tajni vrt se krije.

Na vedrim temama
ona škrtariti neće
izmami li vam pritom smiješak
nema veće sreće.

Web site: kinkykolumnistica.blog.hr



S koljena na koljeno prenosi se meni izuzetno draga prispodoba o starome Cherokeeju koju ću ovoga puta podgrijati i poslužiti kao pomno odabrani appetizer današnjem tematskom štivu. Riječ je, kako rekoh, o Cherokeeju u poodmakloj dobi koji je nekada davno imao malenog unuka.

Ne želim se igrati skromnosti pa ću priznati da uživam u razonodama svih vrsta. U golemim razonodama. U uobičajenim razonodama. U sićušnim razonodama. U svim razonodama ja uživam. A uživate i vi, priznajte! O golemima danas neću jer pregoleme su za tendencioznu samozatajnost jednog bloga. Neću niti o uobičajenima jer odviše su mainstream. Ali zato ću o sićušnima jer, kolikogod i one katkad bile mainstream, neopisivo su slatke baš zato što su toliko sićušne. Malene. (Ne)znatne.

U jednim hrvatskim dnevnim novinama postoji ili je donedavno postojala simpatična rubrika u kojoj se u blic formi intervjuiralo poznate chefove, na temu njihovih kulinarskih tajni, preporuka i navika. Ono što mi je zapelo za oko bilo je zanimljivo pitanje: „Koja je vaša comfort food?“

U tekstu koji slijedi susrest ćete se s prvoklasnom, marketinško-konzumerističkom navlakušom koja nas, u moru već uvriježenih navlakuša, ne bi trebala odviše iznenaditi, ali nas barem može dobro nasmijati lepeza onoga što će trgovcima pasti na pamet uslijed bespoštedne utrke za profitom i, još gore, na što sve dokoni kupci neće nasjesti. Možda vam otkrivam toplu vodu jer ova vijest nije niti vruća, a ni friška, ali ja sam tek maloprije naletjela na nju te instinktivno krenula u pisanje svojih najdubljih impresija.

Nema ništa ljepše nego kada nakon mozgovno zahtjevnog tjedna uslijedi mozgovno nezahtjevan vikend (tijekom kojega upravo piskaram ovaj tekst), tim više ako je neradni. A moji su svi vikendi neradni pa ih čekam kao ozebla sunce jer kolikogod bila zaljubljena u svoj posao, jednako sam zaljubljena i u svoje slobodno vrijeme pa hajde ti budi normalna uz urođenu radoholičarku i okorjelu hedonisticu koje tamo negdje unutra vječito vode svoju posve privatnu bitku! Djelić tog veličanstvenog slobodnog vremena ovog sam nedjeljnog popodneva provela ščućurena ispod žute dekice nalik na drhtavu kremu iz kremšnita, uz utišan mobitel, kapljicu omiljenog irisnog (mmm) parfema na zatiljku, knjigu eonima udaljenu od uobičajene stručne jurističke literature te uz nju – socaru.