Piše:
Jelena Tomašević

”Život jest težak, no nikako nije za odustajanje. Tu smo da bismo živjeli, rasli, ljubili.” S tom mišlju Jelena ispisuje svoje tekstove u ovoj kolumni. Kao i svi traži odgovore, postavlja pitanja: Zašto smo ovdje? Ima li sve ovo smisla? Postoji li neki plan? Imam li ja svoj život u rukama? Na mnoga je pitanja dobila odgovore. Polako, sa stpljenjem, Svemir nam svima daje jednake mogućnosti i šalje Učitelje.

Spisateljica je i osnivač „Škole skladnog življenja“ gdje kroz radionice, tečajeve i individualni rad prenosi svoja iskustva i znanja. Podučava kako su misli, emocije i tijelo naši suputnici i poput najboljih su pomagača, ali isto tako uči kako osjetiti znakove kada ne činimo nešto dobro za sebe... Naš put je sa svim svojim izazovima tu i samo čeka da se probudimo i ispunimo najveću želju na svijetu - sretan život!

Web site: DobarSavjet.com
Facebook page: Jelena Tomašević



Drage pozitivke, dragi prijatelji,  Ovo je jedna sasvim ženska tema… razmišljam o razdoblju koje je nježno ali teško i sastavni je dio ženske prirode na Zemlji. Biti žena je lijepo, zahtjevno, bolno, no i nevjerojatno uzbudljivo. Kao što postoji vrijeme za sazrijevanje u ženu i majčinstvo, tako dolazi i vrijeme Mudrosti i zrelosti. Buđenje nove Žene u vama. Budite ponosne što ste Žene!

Vrijeme leti... i kad pogledam kada sam zadnji puta napisala retke za vas.. ne mogu vjerovati da je toliko prošlo.. no često mislim na vas i šaljem vam ljubav... Kao što sam već negdje spomenula, napisat ću vam nešto kada ću zaista imati nešto za reći.. dugo sam bila tiha, onako iznutra... svašta mi se "kuhalo" i poslagivalo unutar mene... i sada sam konačno malo došla do zraka i spremna sam dati pravi naziv i boju proteklom razdoblju...

Bez najave, sasvim neočekivano, štoviše potpuno suprotno mojim životnim planovima došla je - Menopauza... Ušuljala se tiho i gotovo neprimjetno u moj život... Bila sam u naponu snage, radila dva posla, jedan kao manager i direktor i drugi kao vlasnica vlastite firme... i sve sam stizala i imala hobije, psa, planove... no, onda sam postajala iz dana u dan sve umornija, i polako se ispred mojih očiju svijet rušio... Umor, nesanica, razdražljivost, navale tuge i suza, neredoviti menstrualni ciklusi, jaka krvarenja i bolovi, bolovi u cijelom tijelu... i ja s druge strane koja ne znam što se zbiva.. kako nisam znala što se zbiva krenula sam tražiti odgovore; kao prvo u tehnici kojom sam se u to vrijeme bavila. Autogeni mi je trening davao neke odgovore, no nije otkrio korjen problema... liječnici, psihijatri i ginekolozi svi su redom zaključili da sam pretjerala s poslom, da sam pod stresom i da je hormonalni disbalans  očito nastao kao posljedica klasičnog “poslovnog sagorijevanja”... sve je počelo prije malo više od deset godina… nitko, baš nitko ženi u tridesetosmoj godini nije rekao da je njeno tijelo krenulo pripremati se za veliku životnu promjenu. Sjajno je bilo kako je bez obzira na hormonalne nalaze, više kiretaža i eksperimenata sa antidepresivima i hormonalnom terapijom zbog umora i bolova u tijelu, glavna konstatacija svih stručnjaka bila – ma, ti super izgledaš, kakva Menopauza, samo si preumorna... e, stručnjaci moji...  uf... koliko bi mi muke uštedjeli da ste mi rekli da je to normalno, da kad pređemo trideset petu ili četrdesetu godinu polako tijelo kreće u promjene koje su suptilne, nježne i pripremaju nas na jedno veliko i snažno životno iskustvo... i zovu se perimenopauza i menopauza. Ja sam mislila da samnom nešto stvarno nije u redu, možda imam Alzheimerovu bolest, pa ništa više ne pamtim, ne mogu se koncentrirati, zaboravljam i najosnovnije... Hm.. mora da sam ozbiljno bolesna... i onda prosvjetljenje, dođe do mene knjiga “Žensko tijelo, ženska mudrost”... Tada sam upravo bila ušla u novu vezu i počela razmišljati o djetetu, a bio je zadnji tren pokušati imati dijete u četrdesetima. Gledam ja kako je to i da li je pametno biti mama tako kasno, no svi mi kažu da sam super, liječnici se slažu i pričaju o današnjoj medicini i o tome da je sve moguće i da nikad nije kasno.. ha.. ha.. čitam ja spomenutu knjigu i dođem do poglavlja u kojem su pobrojani neki simptomi perimenopauze... i BUUUM... Šok... od nabrojanih dvadeset ja imam osamnaest... roleta se spustila uz tresak.... suze su tekle danima...

Osjećaj izdaje koji sam tada osjećala ne mogu opisati.. Izdao me život, ljudi, ja sama, mislila sam da imam vremena, a kad tamo… Vrijeme mi je prošlo, mladost prohujala – dok sam radila i planirala budućnost... podigla se grižnja savjesti, tuga, nevjerica – šta sam radila sve ove godine, tko mi je ukrao mladost... a mislila sam da imam vremena... svi mi kažu: super izgledaš, ma nemaš ti toliko godina… da dragi moji, možda nemam ja, ali imaju moji jajnici, moje tijelo, moja predivna ženska priroda.

 I tako se polako pokrenuo kotač u smjeru istinskog otkrivanja sebe, ženstvenosti, nježnosti, podrške i ljubljenja Sebe - Žene! Da mi je netko rekao da će ovaj prvi dio procesa upoznavanja sebe, na taj novi način trajati deset godina, bila bih odustala još tada… no hvala Bogu, što takve informacije ipak drži u tajnosti i daje nam priliku za nesmetanim putovanjem i otkrivanjem. Dakle, drage moje, da, vama se obraćam, vama koje svojom predivnom nježnošću i ženskom energijom činite ovaj planet baš takvim kakav on jest - predivan. Vi koje ste i majke i kćeri, poslovne žene i domaćice, sportašice i ljenguze, sve vi - sve mi, imamo sjanu priliku otkriti Mudrost, osjetiti vibraciju sebe, Sebe i Mudrosti Žene. Prošloga smo tjedna snimili sjajnu emisiju kod mog dragog Brune Šimleše i to baš na ovu temu. Bilo je sjajno čuti uzdahe iz publike kada su već sada žene u zrelim godinama koje su prošle pedesetu ili šezdesetu razumjele kada smo rekle kako nam je sada malo važno ako je stan prašnjav i veš neopeglan… ako smo umorne, to je ok… ako nam se ne da nešto i to je ok… i više se ne uzrujavamo zbog toga - ne mora se baš sve stići… Jer često smo kao mladi pod udarom hormona, mladenačke snage i "ludosti" potpuno nesvjesni činjenice da je život kratak, da se niti jedan dan, niti jedan propušteni trenutak NE VRAĆAJU… nikada… uf, da mi je to netko rekao… i da sam ga barem imala "vremena" poslušati…

Dakle, pozivam vas da u tom zahtjevnom razdoblju budete sebi podrška, ja sam naučila to biti - Sebi… Kakav god da je dan; ima ih teških, lakih, nemogućih, preteških, depresivnih, bolnih… i što god se događalo, kažem si - Ja sam tu, podržavam se i osjećam sve - i sve je ok! I kada me peru valuzi i razdražljiva sam, kažem si uz osmjeh, eto pa mala je to cijena do Mudrosti - rastem i tijelo mi se mijenja, i to je ok! I tada osjećam da se Volim!

Potražite prijateljicu ili nekog tko prolazi isto ili je to prošla, netko od povjerenja tko će vas zagrliti i reći, sve je to normalno, proći će, naravno da traje, ima teških dana, no budi si podrška, ne muči se mislima i akcijama koje više jednostavno nisu tvoja priroda… ne mora biti sve tip-top… koliko samo obavimo stvari u danu koje uopće nisu važne... Srećem žene koje puno rade, imaju planove i isto poput mene nekad misle da je Menopauza daleko, tamo iza pedesete… no, naše se tijelo, naš Duh i naša Duša, za to novo razdoblje vrlo često krenu pripremati puno, puno prije…

Dragi naši muškarci, budite podrška svojim ženama, teško nam je i poput tempiranih bombi smo: čas nam je vruće, čas hladno, često ćete "sve" biti baš vi krivi :-) … no, ono što trebamo vaša je pažnja, vaša nježnost i podrška… i osmjeh na kraju dana… ne zaboravite i zagrljaj…

Mudrost Menopauze, godine kreativnosti i ženstvenosti koje su pred svakom od nas, imaju svoju pripremu svoj tijek i svoju "cijenu".  No sve je to dio života i pokazuje nam kako je predivno i uzbudljivo biti Ženom! I ne zaboravite te godine ne gase seksualnost, privlačnost, lijepo tijelo, zdravlje - sve to ostaje i dobiva novi zlatni sjaj! Kao što je to otkrila Julia R. u "Jedi, moli, voli"… 

Ljubim vas sve i šaljem zagrljaj…  

J.


Komentari (0)add comment

Napišite komentar

busy