Piše:
Jelena Tomašević

”Život jest težak, no nikako nije za odustajanje. Tu smo da bismo živjeli, rasli, ljubili.” S tom mišlju Jelena ispisuje svoje tekstove u ovoj kolumni. Kao i svi traži odgovore, postavlja pitanja: Zašto smo ovdje? Ima li sve ovo smisla? Postoji li neki plan? Imam li ja svoj život u rukama? Na mnoga je pitanja dobila odgovore. Polako, sa stpljenjem, Svemir nam svima daje jednake mogućnosti i šalje Učitelje.

Spisateljica je i osnivač „Škole skladnog življenja“ gdje kroz radionice, tečajeve i individualni rad prenosi svoja iskustva i znanja. Podučava kako su misli, emocije i tijelo naši suputnici i poput najboljih su pomagača, ali isto tako uči kako osjetiti znakove kada ne činimo nešto dobro za sebe... Naš put je sa svim svojim izazovima tu i samo čeka da se probudimo i ispunimo najveću želju na svijetu - sretan život!

Web site: DobarSavjet.com
Facebook page: Jelena Tomašević



Znate onu «undo» opciju u našim računalnim programima... kad nešto krivo obrišemo ili pogriješimo, uvijek je tu opcija undo... ili ti ga po naški «ukini, opovrgni zadnju radnju»... Jako zgodna i korisna opcija, svaka čast onima koji su je smislili... spasila nas je tako mnogo puta... To su računala, a naš život? Ima li on opciju undo?
Koliko smo puta doživjeli situacije, rekli ili učinili nešto što smo požaljeli povući, poništiti, obrisati... Da, svima nam se to dogodilo i još je događa da svojim riječima ili nekim djelom povrijedimo druge. Povrede su tu da uče obje strane. No, kako se osjeća ona druga strana, ona koja je povredu osjetila duboko, te je zbog te povrede promjenila ugao gledanja i doživljaja cijele stvarnosti... Kako da ta osoba nastavi živjeti? Da li je moguće nastaviti kao da ništa nije bilo? Da, znam, spomenuti možemo prihvaćanje, opraštanje, životnu školu i iskustvo... no što sa rupom i boli koju ta povreda ostavlja... Što ako Oprosti nije više dovoljno... Što ako je ta povreda potakla potrebu da pobjegnemo, da više ne dozvolimo daljnje povrede... koliko pitanja... voljela bih da znam odgovor.

Jedno što mogu reći jest da pokušamo živjeti probuđeni, svjesni da naše riječi i djela mogu biti poput noža koji reže, nanosi bol. Rane mogu biti lakše ili teže, možemo se dugo oporavljati, ponekad to može biti rez koji je zauvjek odrezao neke nama važne činjenice, dio života ili osobu koju smo do jučer ljubili...

Birajte svoje riječi, oprezno koračajte i ljubite, ne činite nešto što bi one koje volite moglo boljeti, a vaše veze promjeniti zauvijek... Život nema opciju undo...

Voli vas vaša Jelena


Komentari (1)add comment

Jelena, Dobra vila pozitivnih misli kaze:

...
Dragi moji pozitivci,

želim vam u ovoj novoj - veselje, blagostanje i tople trenutke ljubavi i zadovoljstva... da put do sebe bude bezkompromisan i željen, da ga prate svi vaši pomagači i vaša namjera....


u mislima s vama


Vaša

Jelena
 
05 Siječanj, 2013
Glasovi: +1

Napišite komentar

busy