Piše:
Jelena Tomašević

”Život jest težak, no nikako nije za odustajanje. Tu smo da bismo živjeli, rasli, ljubili.” S tom mišlju Jelena ispisuje svoje tekstove u ovoj kolumni. Kao i svi traži odgovore, postavlja pitanja: Zašto smo ovdje? Ima li sve ovo smisla? Postoji li neki plan? Imam li ja svoj život u rukama? Na mnoga je pitanja dobila odgovore. Polako, sa stpljenjem, Svemir nam svima daje jednake mogućnosti i šalje Učitelje.

Spisateljica je i osnivač „Škole skladnog življenja“ gdje kroz radionice, tečajeve i individualni rad prenosi svoja iskustva i znanja. Podučava kako su misli, emocije i tijelo naši suputnici i poput najboljih su pomagača, ali isto tako uči kako osjetiti znakove kada ne činimo nešto dobro za sebe... Naš put je sa svim svojim izazovima tu i samo čeka da se probudimo i ispunimo najveću želju na svijetu - sretan život!

Web site: DobarSavjet.com
Facebook page: Jelena Tomašević



Velik broj nas gotovo cijelog života sanja o savršenom partneru, prijatelju, povjerenju i bezopasnom Prepuštanju. Toliko smo puta nakon prvog zanosa i vremena koje skida sve maske s lica u toj predstavi, bili povrijeđeni i ostavljeni. Kako onda povjerovati i opustiti se? S vremenom izvježbamo razne tehnike skrivanja i izbjegavanja intimnosti, naše srce nauči kako da kuca tiše, uplašeno je, osluškuje i pipka u mraku po nepoznatom terenu… Često ga čujete noću kako je prestrašeno: „Samo da ne primijete koliko sam ranjiv“... I tako se poput malih zečića plaho skrivamo iza mnogih maski, ne nalazeći hrabrosti prepustiti se u ruke Životu. Koga se to toliko bojimo, od čega se to srce toliko skriva, što nam šapće?

Ja sam i sama godinama hrabro jurišala na visoke i dobro branjene bedeme ljudskih srca i koliko god puta su ti pokušaji bili uzaludni i popraćeni suzama i nevjericom, jednog je jutra svanulo sunce i otkrilo mi Prepuštanje…

Prepuštanje je Božji dar svima onima koji kroz mnoge povrede osnažuju i poljepšavaju sebe, svoje iskustvo i svoje vrline. I tada konačno shvatimo da je Prepuštanje ono što sami sebi moramo darovati, bez uvjeta, bez straha, bez zadrške. Prepustiti se u svoje ruke? ˝Kako?˝, pitate.

Nije bilo lako, priznajem, no ako je moja bitka pomogla da sada vama ispisujem ove retke, ako samo jedna Duša smogne hrabrosti i zakorači još jedanput i povjeruje, nije mi žao; nije mi žao ni jedne suze, ni jedne rane, ni mojeg davno slomljenog srca.

Danas moje srce kuca srećom i ne boli više - smije se. Kuca svakim danom sve svjesnije, svakim danom sve opuštenije, a sve to u zagrljaju darova Prepuštanja. Prepuštanje vjeri da smo tu zbog našeg napretka, našeg dobra i da nam se ništa loše na tom našem Putu ne može dogoditi.

Moje srce i ja sada vam šapućemo riječi koje smo otkrili zajedno:

Prepusti se čovječe, ovaj život je stvoren za tebe, sve je tu… Kao što je kiša tu da napoji žednu zemlju, kao što je izlazak sunca znak da kreće novi dan... Ovaj dan je sretan dan, ako to izabereš. Ovaj dan je tvoj dan, ako to izabereš. Ovaj dan je samo prvi u nizu sjajne biserne niske ljubavnih događaja i susreta, tvoga rasta i vjere uz potporu Prepuštanja…

Prepusti se; strah koji je tvoje srce uhvatio u zamku, čvrsto ti drži oči zatvorene i ne vidiš – ne vidiš svoju unutranju Ljepotu, Snagu, Vrline, ne osjećaš mogućnosti i Zahvalnost.

Prepusti se, danas je tvoj dan!

I uživaj!

Prepuštam se s punim povjerenjem i mirom
u Tvoje ruke…
Siguran sam,
voljen i zaštićen čovjek,
zaštićen Tvojom Ljubavlju... Hvala Ti na tome...

*** odabrala sam za vas jednu od priča iz moje knjige ”Priče za dobro jutro i laku noć!”


Komentari (1)add comment

D. kaze:

...
Jako lijepe riječi!
 
30 Ožujak, 2011
Glasovi: +1

Napišite komentar

busy