Piše:
Jelena Tomašević

”Život jest težak, no nikako nije za odustajanje. Tu smo da bismo živjeli, rasli, ljubili.” S tom mišlju Jelena ispisuje svoje tekstove u ovoj kolumni. Kao i svi traži odgovore, postavlja pitanja: Zašto smo ovdje? Ima li sve ovo smisla? Postoji li neki plan? Imam li ja svoj život u rukama? Na mnoga je pitanja dobila odgovore. Polako, sa stpljenjem, Svemir nam svima daje jednake mogućnosti i šalje Učitelje.

Spisateljica je i osnivač „Škole skladnog življenja“ gdje kroz radionice, tečajeve i individualni rad prenosi svoja iskustva i znanja. Podučava kako su misli, emocije i tijelo naši suputnici i poput najboljih su pomagača, ali isto tako uči kako osjetiti znakove kada ne činimo nešto dobro za sebe... Naš put je sa svim svojim izazovima tu i samo čeka da se probudimo i ispunimo najveću želju na svijetu - sretan život!

Web site: DobarSavjet.com
Facebook page: Jelena Tomašević



Život je stalna mijena, to je nešto čega smo svi manje ili više svjesni. Da bismo primili nešto novo, staro mora otići, moramo to moći pustiti. Život jednostavno kao da evoluira u nešto što smo zbog protoka vremena i novih iskustava spremni primiti i uživati u tome. Naša spremnost i zrelost potpisuje pozivnicu novim i novim događajima, ljudima i situacijama.

Naš životni tijek meni nekako liči potoku. On od svog izvora, kada je sasvim mali tih i radoznao, u čudu preskakuje svoje kamenčiće i savladava prve metre u vidljivom svijetu prirode. Kako teče postaje sve veći, spretniji, ponekad brži, ali i željan nekih novih uvida.

Razne nas situacije često izbace iz korita ili nam pak nešto privuče pažnju. Krenemo istraživati nepoznata područja i terene koji su podalje od naše glavne struje... Za nepoznatu nam šumu, poneki proplanak ili radoznalost treba vrijeme, snaga, možemo biti očarani ili razočarani.  Sve je dobro! I uvijek, baš uvijek imamo iskustvo i bogatstvo s kojim se možemo vratiti svome toku. Znamo li se uvijek vratiti sebi i svome toku i biti svjesni da su sva iskustva tu – zbog nas?

E, sad je vrijeme da se malo zabavimo tim našim tokom... Što je to zaista i jesmo li ga svjesni. Nedavno sam tako objašnjavala što je to svjesnost i u želji da nekim primjerom što bolje približim taj osjećaj, sinula mi je ideja i cijela je priča s Potokom dobila smisao.... Mi jesmo i možemo biti samo mi – baš taj jedinstveni tok, struja – niti jedan drugi. Potok koji ima svoj izvor, svoj tok, prepreke na putu, kišna i sušna razdoblja, svoje vodopade i lagani, mirni, široki prostor...

Ono što priroda našeg postojanja želi za nas jest baš ta Svjesnost da smo mi – Mi, da osjetimo kako je kad boli, gdje se to sve osjeća i kako; kako smo kada smo sretni ili sjetni, kako kad smo poniženi... Osjetiti svjesno bijes ili ljutnju, zaljubljenost, gubitak kontrole – sve je tu da bismo to svjesno osjetili i obogatili našu vitrinu Doživljaja iskustva te krenuli dalje... Najveći izazov na ovom osjetilnom putu je naš otpor, u strahu od boli, nesigurnosti, nepoznatog, mi se opiremo i baš je taj otpor najbolniji dio našeg iskustva. Potok tako naiđe na prepreku, stijenu. On sasvim nježno svojom vodom prelazi tu ”prepreku” i utiskuje taj osjećaj prelaska ili neminovnog zaobilaska, u svoj Doživljaj bivanja. Čim je prešao i proživio to iskustvo, na putu su već novi kamenčići, stabla, okuke i vodopadi. On ne razmišlja o tome što je bilo, pa to je - bilo, prošlo je... Sadašnji trenutak teče i ostankom u prošlosti propuštamo bitno, propuštamo scene koje su sada za nas tu i neće se više ponoviti. Baš kao potok koji je prošao neki krajolik i ne može se više vratiti uzvodno. Zamislite koliko prelijepih krajolika prolazimo ne-svjesni, ne-prisutni... kažu ako svijest nešto nije vidjela, doživjela, to i ne postoji... tako ne postoje svi lijepi ljudi, trenuci koje smo uspavani prehodali, sklopljenih očiju, zatvorenog srca... Šteta, zar ne?

Tu se u ovim redovima krije naš smisao, naša čežnja Ljubavnog života i zaokruživanja smisla... To je odgovor na ono čarobno pitanje, Zašto smo tu? Pa, ja mislim da našoj Duši trebaju baš sva ova iskustva, ona od toga postaje bogatija, zrelija, ljepša, sretnija... a ako podignemo pogled malo više i otvorimo vrata Srca, vidjet ćemo da od svega toga raste i doživljaj i Ljubav cijelog Svemira i našeg Stvoritelja...
*
Kako imamo svoj Izvor, tako imamo i svoje ušće. Kad prođemo sve potrebno što smo kao potok trebali proći, možemo se lagano i bezbolno prepustiti i stopiti u beskonačno i mirno More... to ima smisla, osjećate li?

Kada ovako čujemo primjere sve je jasno, no kako to – svjesno živjeti... Biti sada i ovdje, prisutan, pratiti svoj tok, svaki kamenčić, svaki zavoj, brzac, i znati se vratiti sebi kada se izgubimo...

Sklopite na tren oči i zamislite da ste potok i tečete...

Osjetite i brzinu i hladnoću i mekoću i podatnost svoje vode - lišene grča, straha, bijesa, ljutnje... tako se lako teče i živi kada ste vi – vi, u svome koritu i na svome putu. Pustimo se biti sve ono što želimo, i ne zamarajte se kakvi su drugi, imaju li nešto bolje... ma, molim vas, ja mislim da smo Mi – baš takvi kakvi jesmo - predivni, no to moramo osjetiti, iskusiti, početi se diviti i zasjati punim sjajem. To nije lako i tu smo da bismo to naučili. Nije bitno koliko nam vremena i truda treba... mudar je čovjek rekao da je naše svjetlo, a ne tama, ono čega se najviše bojimo... svaki puta kada osjetite nelagodu, težinu, lupa vam srce ili vas stežu leđa, vratite se lagano u svoje korito i samo tecite, mirno, svojom osobnošću. Bistrite misli, otvarajte srce... Proljepšati i dovesti sebe do najbolje moguće ”inačice” – to je životno postignuće!

Uz obale naše rijeke dobra je i mudra ruka Stvoritelja postavila sve što nam treba, zajedno s Nama u Ljubavnom dogovoru za ovaj život. Sve čeka na Nas. Samo tecite i budite strpljivi, gradite svoju svjesnost, obogaćujte osjećaj korita koje pruža oslonac vašim leđima i podržava vas u svemu što radite. I imajte hrabrosti biti drugačiji, biti svoj tok, svoja rijeka. Ne propustite dan a da niste osjetili, vidjeli i bili svoji... Da, život teče i kada niste prisutni, šteta je propustiti ponešto zavirujući da li je kod susjeda zelenija trava...

Sretno tecite i uživajte u svome toku! Svjesno...


Komentari (1)add comment

Viktor kaze:

...
Jedan od boljih tekstova o svjesnosti što sam čitao.
 
15 Ožujak, 2011
Glasovi: +1

Napišite komentar

busy