Piše:
Jelena Tomašević

”Život jest težak, no nikako nije za odustajanje. Tu smo da bismo živjeli, rasli, ljubili.” S tom mišlju Jelena ispisuje svoje tekstove u ovoj kolumni. Kao i svi traži odgovore, postavlja pitanja: Zašto smo ovdje? Ima li sve ovo smisla? Postoji li neki plan? Imam li ja svoj život u rukama? Na mnoga je pitanja dobila odgovore. Polako, sa stpljenjem, Svemir nam svima daje jednake mogućnosti i šalje Učitelje.

Spisateljica je i osnivač „Škole skladnog življenja“ gdje kroz radionice, tečajeve i individualni rad prenosi svoja iskustva i znanja. Podučava kako su misli, emocije i tijelo naši suputnici i poput najboljih su pomagača, ali isto tako uči kako osjetiti znakove kada ne činimo nešto dobro za sebe... Naš put je sa svim svojim izazovima tu i samo čeka da se probudimo i ispunimo najveću želju na svijetu - sretan život!

Web site: DobarSavjet.com
Facebook page: Jelena Tomašević



Koliko se puta osjećamo loše kada radimo nešto protiv svoje volje ili uvjerenja... često sebe izdamo pod cijenu ”mira u kući”, dobrog prijateljstva, zahtjeva na poslu... neki dan sam čula priču o gospodinu koji je pronašao odličan način kako reći - ne...

Od rođenja nas uče da moramo biti pristojni, moramo poštivati starije, biti strpljivi i poticajni prema mlađima, biti primjerom, marljivo učiti da ipak dobro prođemo razred jer ako ne upišemo željeni faks sigurno će svijet stati, puno raditi da bismo zaslužili novce… i malo po malo opterećenje, strah i grč postaju tako jaki da drže naš život u čeličnom stisku… nema tu pravog življenja i sa sigurnošću možemo reći - tu nema NAS!

Okolina, život u obitelji, škola i pravila ponašanja određuju većini ljudi život i koliko god se mi trudili svi postajemo žrtve tog suludog ritma i zahtjeva, u sve to nekako se ugurao i dio koji je svima tako poznat, kako reći Ne?

Dok smo još djeca, cijelim svojim bićem želimo biti voljeni i prihvaćeni. Potpuno nam je nejasno kako to da odrasli od nas traže da budemo dobri, bolji, pristojni, kad mi to već sve jesmo, samo smo – djeca... sjećam se jednog malog dječaka kojem je baka rekla: ”budi dobar, dobit ćeš čokoladu”, a on joj uz osmjeh odgovara: ”ali bako, ja sam ti već najbolji što mogu biti...”

Svi smo doživjeli taj osjećaj da za okolinu nismo dovoljni da bi nas bezuvjetno voljeli i prihvaćali. Krenemo na put prekriven glumom, lažima, kompromisima, pretvaranjima, skrivanjima – a sve zbog konačnog zadovoljenja najosnovnije i navažnije potrebe čovjeka da bude voljen... Način na koji odgajamo malene i načini ponašanja odraslih vrlo često ne podržavaju priču o ljubavnom odrastanju iako svaku akciju prate izjave o bezuvjetnoj ljubavi koja se podrazumijeva „budući smo te mi rodili”. Hm… no, zastanemo li na tren i sjetimo li se svoga odrastanja sjetit ćemo se da je bilo bezbroj trenutaka u kojima se nismo osjećali dovoljno dobrima, nismo osjećali podršku, već krivnju, stid ili nešto treće… Odrastanje je buran, težak i vrlo često bolan proces koji na kraju ipak vodi u svijet odraslih. I htjeli mi to ili ne, jednog se dana nađemo u svijetu koji nam je bio toliko velik i stran, a činio se dobro uređenim, mi naime nismo niti pomišljali da odrasli zapravo pojma nemaju što rade i da jedva preživljavaju pod pritiscima... Zvuči poznato, pa oni su živjeli potpuno isto kao i mi danas… zgodno, zar ne? A kako su nam samo solili pamet o tome kako znaju što je najbolje za nas, a sada vidimo pravu istinu, nisu znali kako sa svojim životom pa je bilo lakše, manje bolno baviti se tuđim… jesmo li mi nasjeli ili ne, zna svatko za sebe, no da li smo naučili mirno odbiti (bez osjećaja krivnje) nešto što ne želimo ili nije dobro za nas, današnja je tema…

U svakodnevnoj komunikaciji događa se da nas okolina traži nešto što nam iz nekog, nama važnog, razloga ne odgovara. Često nemamo vremena, ponekad volje, ili nam je samo ta osoba dosadna ili je pak super pa kako je onda odbiti, a nama se baš to nekako ne da iz nekog razloga… svejedno, što god od svega toga bilo hoćemo li sebe i svoj mir i prioritete staviti na prvo mjesto ili …

Kada sam čula sjajan primjer kako jedan gospodin rješava za mnoge tešku dilemu, poželjela sam vam ispisati par redaka... i da zajedno promislimo o tome: učiniti nešto ili ne kada nas nešto ljudi traže, a nama je to teško ili neprihvatljivo… kako reći Ne, velika je i ponekad teška stvar pa se vrlo često „upecamo“ i malo po malo naš život drže u rukama svi drugi, a ponajmanje mi sami…

Gospodina ću nazvati g. Pero, budući se već neko vrijeme sa g. Perom moji čitatelji sreću i druže … dakle, naš je dragi Pero našao super rješenje.. kaže on: kada mene netko nešto traži ili me nazove na telefon da me nešto zamoli ja mu kažem samo jedno: „Mogu li ti javiti za pola sata?“ Ha! Zamislite vi našeg Peru, super stvar, uzme on tako pola sata i odluči hladne glave. Smiri misli, ukroti krivnju i sva lažna opravdanja, te ako želi izreći „ne“, nazove po dogovoru za pola sata i bez krivnje i grižnje savjesti kaže: „Oprosti ne mogu“, kaže, i bez puno opravdavanja i izgovora uz osmjeh pita za zdravlje, familiju ili kućnog ljubimca, sve ih lijepo pozdravi i oprosti se sa sugovornikom.

Sjetite se samo koliko nas ishitreni „Da“ košta živaca, vremena, razočaranja… pa, zar nije lakše u miru sebi priznati pravo stanje, stati na loptu i dati sugovorniku do znanja kako stoje stvari. Budite pošteni, izrecite kratko i jasno svoj stav, ne želimo nikoga povrijediti, omalovažavati, nećemo koristiti predbacivanja ili se pozivati na prošlosti… ili.. ili… imamo mi svega toga previše… zaboravite, oprostite sve što je bilo i krenite drugačije – iskreno, čisto, pošteno. Zašto? Ponajprije taj novi, čisti put komunikacije nosi vama mir i bolji fokus, a onda kao plod poštenja prema sebi dolaze i nagrade iz okoline. Vidjet ćete kako će vas ljudi početi drugačije gledati i cijeniti, sasvim nešto drugo od onoga na što ste navikli…

Pomaganje i suradnja, davanje i primanje predivni su i bez njih život ne bi bio tako čaroban, no oni su nešto sasvim drugo od ovoga o čemu ja danas pišem. Nadam se da ste osjetili na koje sam vam situacije danas željela skrenuti pozornost. Iskorištavanje, manipulacija i sve ono od čega imamo grč u želucu, sve ono što izaziva u nama osjećaj iskorištenosti ili smo nakon toga prazni i umorni nije nešto na što bismo trebali trošiti svoje vrijeme..- zar ne?

Lee Iaccoca je napisao u svojoj biografiji da je u pregovorima najvažnije govoriti „Ne“ dok vam jezik ne utrne… bio je uspješan, priznat, toliko dobar da ga je g. Ford otpustio budući nije više znao kako izaći s njim na kraj, naime s njime se jednostavno nije moglo manipulirati…

Želim vam reći da je najvažnije kako se vi osjećate… bitno je osjećati sebe, onaj glas u nama uvijek zna što je najbolje za nas… poslušajte ga, jer smo zbog toga tu, jer je to jedini jezik i komunikacija koje je prava a na kojoj često ”padamo”. Slušajući i osjećajući sebe nikako ne možete pogriješiti…

Molim vas u ovaj dio ne uplićite svoje ”šuplje” razloge i svoju lijenost, manipulaciju i vraćanje ”milo za drago”... sve to nije nešto što će oplemeniti vaš život, opteretit će ga, naime, još većim iskušenjima. Ne zaboravite, ovaj je život prekratak i predragocjen da bismo ga uzalud trošili... nema vremena za laži i ružno, umjesto toga, u to jedno jedino vrijeme koje imamo, jedini trenutak kojim živimo treba staviti nježnost, ljepotu, blagost i davanje.. i primanje... to je vrijedno svakog daha, ništa manje...

Želim vam skladne i nadahnjujuće odnose, okruženje ljudi koji vas vole i poštuju… i naravno hrabrost da počnete vježbati kako reći NE… tako naime svaki puta kažete DA – sebi, svom životu, napredovanju, i ljepoti življenja...

:)
J.


Komentari (3)add comment

coolgirl kaze:

...
ooodlican tekst,bravo!
 
20 Svibanj, 2011
Glasovi: +0

Natali kaze:

...
Apsolutno je to nacin kako sam naucila funkcionirati. I svi meni dragi ljudi znaju da kad sam sa njima onda sam sa njima sto posto, a kada nisam raspolozena ili imam neki drugi plan to i kazem i nitko ne zamjera.
Tek kada smo zadovoljni sami sa sobom mozemo biti dovoljno dobro drustvo i drugima oko nas.
 
17 Studeni, 2010
Glasovi: +1

MajaS kaze:

...
Sjajan savjet, za pola sata taj netko već možda riješi stvar...pa sve bude lakše!
 
14 Srpanj, 2010
Glasovi: +1

Napišite komentar

busy