Piše:
Jelena Tomašević

”Život jest težak, no nikako nije za odustajanje. Tu smo da bismo živjeli, rasli, ljubili.” S tom mišlju Jelena ispisuje svoje tekstove u ovoj kolumni. Kao i svi traži odgovore, postavlja pitanja: Zašto smo ovdje? Ima li sve ovo smisla? Postoji li neki plan? Imam li ja svoj život u rukama? Na mnoga je pitanja dobila odgovore. Polako, sa stpljenjem, Svemir nam svima daje jednake mogućnosti i šalje Učitelje.

Spisateljica je i osnivač „Škole skladnog življenja“ gdje kroz radionice, tečajeve i individualni rad prenosi svoja iskustva i znanja. Podučava kako su misli, emocije i tijelo naši suputnici i poput najboljih su pomagača, ali isto tako uči kako osjetiti znakove kada ne činimo nešto dobro za sebe... Naš put je sa svim svojim izazovima tu i samo čeka da se probudimo i ispunimo najveću želju na svijetu - sretan život!

Web site: DobarSavjet.com
Facebook page: Jelena Tomašević



O ljubavnim odnosima i brakuSresti životnog partnera, nekog tko nas razumije, voli i podržava, „srodnu Dušu“, želja je i cilj svakoga od nas. Danas se, u vrijeme kada su odnosi poremećeni i kada su vrijednosti izgubile pravi red i smisao, često gube iz vida pravi razlozi partnerstva i zajedničkog života. Zaljubljenost nam se svima dogodila i događa se; kemija poludi, izgubimo glavu i potpuno i duboko poneseni tim vihorom činimo nevjerojatne stvari. Kada se ta bura osjećaja i događaja stiša, slegne se i prašina koju je uskovitlao vjetar pa tako prođe zamagljenost pogleda i prestane žuljati pijesak u očima.

Tada nastaju prva razočaranja, suze i nevjerica: pa to nije osoba u koju sam se zaljubio/la... I nije dragi moji; desila nam se, iz tko zna kojih razloga, kemija koja mijenja život, briše granice razuma i vrlo često završava neslavno.

˝Ima li nade?˝, pitate se. ˝A što je onda Ljubav?...Je li to isto ili je Ljubav logični nastavak zaljubljenosti?˝.... sve su to dobra pitanja i svi se mi po tisuću puta zapitamo isto. Ljubav je zahtjevan vrt. Svaki je jedinstven i poseban, svi smo pozvani i nitko nije privilegiran. To je sjajni poklon koji smo dobili od Svemira: priliku i vrijeme, mogućnost izbora i odlučivanja. Sve je samo u našim rukama, cijeli vrt, baš cijeli. Kao svaki vrt, tako i ovaj traži puno pažnje, rada i odricanja, sunca i kiše. Ima svoja proljeća i jesen, ima svoju zimu. Svatko tko nije spreman ući u taj vrt i uložiti cijelog sebe, bez obzira na ishod i urod toga vrta, gubi - gubi jedinu bitku koja nas čini ljudima.

Ljubavni su odnosi jednako i istovremeno, i jednostavni i složeni. No, današnji izazovi vidljivog svijeta nekad su nam toliko sjajni i zabljesnu nas, da zaboravimo ono bitno. Rekao je Mali Princ: Ono bitno nevidljivo je očima, vidi se samo srcem... To je jedina i trajna Istina. Mnogi mi kažu da je sve više slobodnih mladih ljudi koji ne uspjevaju pronaći i uspostaviti pravu, stabilnu i dugotrajnu vezu. Svi nešto traže, no u svojoj su potrazi, rekla bih, lakog i površnog pogleda. Uz to, taj je pogled obično zamagljen predrasudama i ocjenama okoline, obitelji ili najbližih prijatelja. Kadkad nam je bitnije jesu li našeg partnera prihvatili drugi, nego naše srce. Zašto?

Da li je stvarno bitnije koji auto netko vozi ili kakve noge ima, nego kakvo mu je srce, osmijeh i namjere? Gdje smo skrenuli krivo, kako je moguće da smo sve bitno zaboravili? Objasnit ću. Ljubavni i patnerski odnos, odnos je bez vođe, bez vođenog; to je usporedni hod, put dvoje odraslih i zrelih ljudi. Svatko hoda svojim putem, ne putem onog drugog; ta možemo živjeti jedino svoj život, zar ne? Ako smo spremni svatko biti svoj, jedan, jedinstveni čovjek na vlastitom životnom putu, uživati u časti i privilegiji što hodamo usporedo sa svojim partnerom te uživati u ljepoti kojom on živi svoj put i svoj život, to je onda Ljubav.

Pustiti drugome da otkrije i bude ono što jest, da otkrije svoje najbolje i najljepše Ja, vrlo često mu i pomoći i podržati ga. Nagrada je što smo baš Mi u privilegiji tu sjajnu transformaciju i pretvaranje leptira iz ličinke promatrati iz prvog reda, počasne lože.

Rekla bih da je to Ljubav. Prava, iskrena, bezvremena. Znam, nije laka, često se čini preteškom i bezizlaznom, no imamo li pravo tražiti manje za sebe? Jesmo li odlučni sve dati, riskirati, spremni da možda i ne uspije, dati sve najbolje od sebe bez zadrške? Nažalost, takva hrabrost je rijetka, no u Vašim je rukama, DANAS. Uostalom, na kraju te odluke je Vaša sreća i samo Vaša Ljubav. Zar je bitna cijena, broj pokušaja ili trud? Istovremeno ne zaboravljajući da ste vi ta osoba, prva u tom Ljubavnom nizu, kojoj bi trebali dati iskrenu i bezuvjetnu Ljubav prije kretanja na put ka životnom partneru.

Kako Ljubiti drugog kad ne volite sebe, kako dati nešto što nemate? Kako tražiti od drugog ono što niste i ne možete dati? Teška pitanja, znam, ali nije li pronaženje odgovora na njih put ka našoj sreći? Prihvaćanje, suosjećanje i strpljenje, u današnje su vrijeme nažalost potpuno zaboravljeni i drže se nebitnima. Jurimo za stanovima, boljim plaćama, novim kreditima, a gdje smo tu mi, gdje je Ljubav? I kad sve to priskrbimo, sjedimo u nekoj lažnoj blagodati s potpunim neznancem, okruženi djecom koja bez obzira na uigrane uloge i cijeli teatar znaju razliku između istine i laži.

Stranac koji nas gleda daleko je od ono prvog pogleda i žara prvog poljupca; kako mi se to dogodilo i kada? pitat ćete se često. Pa... dok ste jurili za nebitnim, izgubili ste ono najvrjednije - Sebe i Ljubav. Strpljenje, davanje i Ljubav smo zamijenili trpljenjem; svakodnevno možete čuti u kafiću prijateljice koje ogovaraju svoje partnere takvim riječima, da je teško povjerovati da će se tog dana one vratiti kući i leći u postelju s tom osobom.

Tko nas tjera da budemo u neljubavnim vezama i nije li ipak lakše biti sam... predrasude su još veliki faktor pri donošenju odluka i bilo bi sjajno kada bismo znali slušati više svoje srce, a manje okolinu i tuđa mišljenja. Koliko smo svjesni da je to ostavština koju ostavljamo djeci, uzor koji smo za njih izborili, laž i patnja. A u ime njihove dobrobiti i „situirane obitelji“...

Nažalost, manipulacija i upravljanje, iz društvenih su sfera polako kroz povijest ušle i u naše domove pa je najčešći model ponašanja u obitelji manipulacija i ucjena. Ljubav pred tim nema argumenata, to je korov u cvjetnom vrtu koji polako, ali sigurno ubija svaku nadu za uspjehom. Žene su ipak dokazale svoju snagu i postale društveno priznate; muškarci su izgubili kompas i sve se teže snalaze u novoj ulozi navodno nepotrebnog faktora u ženskom životu. Obje strane posežu za raznim oružjima u vlastitu obranu i dok tako mašu na sve strane, gube energiju, motiv, pravi cilj i fokus – Ljubav.

Pa nismo se rodili da bismo se branili, tu smo zbog davanja i primanja, zbog Ljubavi. Zaboravili smo reći oprosti, zaboravili smo osjetiti hvala, zaboravili smo kako je reći i osjetiti Ljubim te. Buđenje i odluka o zdravoj vezi potpuno su u našim rukama. Nema idealnih muškaraca niti žena, no postoji mogućnost (i to ne mala!) da sretnete i proživite lijep skladan život u razumijevanju, podršci i dubokom osjećaju zahvalnosti i Ljubavi.

Mala napomena za sve koji su mislili odustati: sve ovo vrijedi za svakoga od nas, za sva godišta, mladost i zrele godine. Nikada nije kasno za Ljubav...
Recite mi da sam idealist, da govorim gluposti, no ja ne mogu prestati vjerovati da prava Ljubav postoji; to je Ona ista koja svakog proljeća procvjeta sve voćke i probudi zelenu travu, Ona koja giba more, i pokreće vjetrove i oluje. Ona ista koja se ogleda u zamrznutom jezeru i okreće noć u dan. Ako sve to može, ista ta Ljubav može i moje srce učiniti sretnim. Sigurno!
(DobreVijesti.info)


Komentari (0)add comment

Napišite komentar

busy