Piše:
Jelena Tomašević

”Život jest težak, no nikako nije za odustajanje. Tu smo da bismo živjeli, rasli, ljubili.” S tom mišlju Jelena ispisuje svoje tekstove u ovoj kolumni. Kao i svi traži odgovore, postavlja pitanja: Zašto smo ovdje? Ima li sve ovo smisla? Postoji li neki plan? Imam li ja svoj život u rukama? Na mnoga je pitanja dobila odgovore. Polako, sa stpljenjem, Svemir nam svima daje jednake mogućnosti i šalje Učitelje.

Spisateljica je i osnivač „Škole skladnog življenja“ gdje kroz radionice, tečajeve i individualni rad prenosi svoja iskustva i znanja. Podučava kako su misli, emocije i tijelo naši suputnici i poput najboljih su pomagača, ali isto tako uči kako osjetiti znakove kada ne činimo nešto dobro za sebe... Naš put je sa svim svojim izazovima tu i samo čeka da se probudimo i ispunimo najveću želju na svijetu - sretan život!

Web site: DobarSavjet.com
Facebook page: Jelena Tomašević



Razmišlja o planovima…Svi mi na svome životnome putu imamo neke želje, ciljeve, planove, no koliko strasti i ljubavi ima u svemu tome? Krenimo na put… Pola je ove 2009. godine za nama, ljeto i mirniji tempo daju sjajnu priliku za inventuru, preslagivanje i čišćenje polica i ladica naših životnih ormara… Željeni ciljevi i smjer ponekad, da to i ne primijetimo, poprime neke druge oblike, krenu nekim neočekivanim smjerom, a naša ne-svjesnost tog trenutka može nas odvesti na neplanirano mjesto. To ponekad može biti dobro i može biti pravi poklon, no često može završiti u slijepoj ulici koja iz nas može izvući frustracije, gubljenje nade, vjere i slično, ima toga…

Dakle, kako sa tim ciljevima, željama, potrebama? Nježno. Kao prvo, izradite i postavite plan i oživite najvažnije dijelove svoga života. Bilo bi super kada biste za ovo upotrijebili olovku i papir; neka bilježnica ili notes bili bi pravi pomagači i putokazi na Vašem putu. Na prvu stranicu ispišite: Tko sam ja? Što me čini sretnim čovjekom? Što radim ovdje, zašto sam došao i što me ispunjava?

Kaže se da ako ne znaš kuda ideš, ne možeš tamo niti stići. Svi bismo željeli sretan i miran život, zdravlje, lijepog i dobro partnera, dobar posao, financijsku sigurnost… No jesmo li svjesno dali znak životu koji putem želimo ići, živimo li tako? Da objasnim... Ako ostajete u vezi koja vas ne čini sretnima, počinjete i zračiti ne-srećom pa time privučete u život više ne-sretnih ljudi i ne-sretnih trenutaka… Ako ste na poslu koji vas ne ispunjava, vaše frustracije ruše produktivnost, osjećaj neispunjenosti i ne-svrsishodnosti, čini taj posao lošim izborom za vas. Umjesto da vas oplemenjuje i daje impuls rasta i zadovoljstva i osjećaj uspjeha, Vi nažalost svakim danom postajete sve dalji od svojeg pravog Puta… Možda Vas to podsjeća na neke vaše dijelove života ili sadašnji trenutak…

Dragi moji, samo hrabro od okvirne slike; tko sam i kuda idem, gdje se vidim, što me čini sretnim... Krenite u detaljnije preslagivanje i pričanje sa sobom. Vjerujte, pronaći ćete u skrivenim dijelovima svoga srca lijepe i uzbudljive činjenice; tako neki otkriju da su na poslu koji ih ne čini sretnima ili u vezi koja ih ne oplemenjuje… ne planinare ili ne čitaju knjige (što zaista vole), a neki su pak potpuno zanemarili igru, pisanje pjesama, crtanje, smijanje, druženje, odlazak u kazalište ili kino. Da, ovo sve ne rade samo djeca; mi smo ovdje upravo da bismo činili sve što nas oplemenjuje i veseli.
Mnogi će od Vas reći: ma to je sve glupost, ja sam odrasla osoba, ozbiljan čovjek… Nažalost jeste...

Preozbiljno ste shvatili to odrastao i ozbiljan ili ste se samo sakrili. Ozbiljan i odrastao čovjek jednako je tako opijen i zaljubljen u život, trčanje i skakanje, smijeh i sitnice koje svaki dan čine prekrasnim. Čula sam nedavno da nije muževno plakati ili biti nježan - pa kakav bi to muškarac bio kad ne bi bio ono što je u prvom redu, čovjek, a čovjek i plače, i nježan je po svojoj Ljubavnoj prirodi. To je neodvojivi dio sviju nas. Osvijestite u kolikoj mjeri vam predrasude i očekivanja okoline ili ono što Vi mislite da se od Vas očekuje, određuju življenje, a nisu Život.

I tako smo u planiranju svega vidljivog, zaboravili na nevidljivi i neopipljivi svijet stvarnosti – prave Istine o tome tko smo i zašto smo ovdje…

Zagrlite se nježno i zagledajte u svoje srce, pronađite sve ono što ste ispustili iz vida, propustili biti i postati. Ljepši je svijet kada na ulici srećeš nasmijane ljude, zaigrane žene, muškarce koji se usuđuju biti nježni, djevojke koje su blage, ženstvene i poput ljetnog povjetarca…

To smo mi – ljudi! Zaboravite kompjutere, mobitele, aute, stanove, to nas ne određuje, to nas ne nosi dalje i više, to su samo sitnice koje na putu nekad koristimo, no nije život u njima – u nama je!

Da vam malo pomognem u razmišljanju i postavljanju planova i ciljeva - možete na primjer reći:

Svoj život želim živjeti svaki dan, ne čekam penziju ili neko drugo vrijeme, živim sada i ovdje. Pronalazim zaboravljene stvari koje me vesele svaki dan: pecanje, odlazak vikendom u prirodu, šetnja sa psom, ljenčarenje uz knjigu i šalicu kave, a bez radija ili televizije, samo ja i tišina… Svaki dan provodim kvalitetnih sat vremena sa sobom, ili djecom, ili partnerom, upitat ću nekog kako si? i imati strpljenja sačekati odgovor i osjetiti ga… Svaki ću dan kad ustajem osvijestiti na čemu sam zahvalan danas, jutros… Zapišite ta otkrića u svoju malu bilježnicu; za čas će to postati lijep spisak i izmamit će osmijeh na vaše lice…

A kad tako nasmiješeni izađete na ulicu ili susretnete nekog, taj će osmijeh nasmiješiti i njegovo srce, dati mu tajni mig: hej! mogu se živjeti naši snovi, želje su tu da budu ostvarene, Život je tu da bismo biti sretni!


Komentari (0)add comment

Napišite komentar

busy