Piše:
Jelena Tomašević

”Život jest težak, no nikako nije za odustajanje. Tu smo da bismo živjeli, rasli, ljubili.” S tom mišlju Jelena ispisuje svoje tekstove u ovoj kolumni. Kao i svi traži odgovore, postavlja pitanja: Zašto smo ovdje? Ima li sve ovo smisla? Postoji li neki plan? Imam li ja svoj život u rukama? Na mnoga je pitanja dobila odgovore. Polako, sa stpljenjem, Svemir nam svima daje jednake mogućnosti i šalje Učitelje.

Spisateljica je i osnivač „Škole skladnog življenja“ gdje kroz radionice, tečajeve i individualni rad prenosi svoja iskustva i znanja. Podučava kako su misli, emocije i tijelo naši suputnici i poput najboljih su pomagača, ali isto tako uči kako osjetiti znakove kada ne činimo nešto dobro za sebe... Naš put je sa svim svojim izazovima tu i samo čeka da se probudimo i ispunimo najveću želju na svijetu - sretan život!

Web site: DobarSavjet.com
Facebook page: Jelena Tomašević



RukeJeste li ikad razmišljali o rukama? Što su ruke u svojoj biti? Gibonni kaže da su ruke najljepši instrument na svijetu. I doista, ruke su, kad ih pogledate, izrasle iz samog središta Srca. Stvorene kao njegov ljubavni nastavak, produžetak, koji služi za ostvarenje, utjelovljenje želja svakog Srca. Kad Srce poželi grliti, ruke to učine; Srce poželi milovati, dati nježnost, ruke slijede njegov naum... Od ushita i sreće Srce ponekad tako poskoči da taj ludi ritam poskakivanja prenese i na ruke koje onda sretne plješću i vesele se...

Kad je Srce tužno i rastaje se od nekog, ruka dugo maše i pozdravlja... Kakve su ruke, takvo je i Srce; ponekad je grubo i zna nanijeti bol, ponekad nestrpljivo i nespretno, no Srce zna biti i vrlo nježno, zna dočekati i pomilovati leptira...

RukeDa, ja vidim ruke poput zraka sunca što se šire iz svakog Srca; sjaje i griju okolinu, daju razmijevanje i podršku, znaju ublažiti bol i dati zagraljaj onome koji se boji. Pogledajte samo pažnju kojom liječnici vidaju rane bolesnima, blagost kojom milujemo umiruće, brzinu i okretnost kojom pripremamo jelo za naše najbliže, kretivnost kojom cvjećari oblikuju čudesne bukete ili pak vrijedne ruke krojača koji strpljivo i polako kroje svilu i baršun... Sve to ruke znaju, sve to samo rukama možemo iskusiti.

Ruke su, zaista, čudesni intrumenti. Srce poželi, mozak smisli, a ruke taj Ljubavni naum pretvaraju u djelo. Tako nastaje muzika, ti čarobni zvuci koji miluju svako uho i pretvaraju nijema glazbala u živa bića Božjeg glasa. I kad upitate pijanista što su za njega ruke, reći će vam da njima niže zvukove i note po prostoru, oživljuje Chopina ili Mozarta, udiše im novi život... Zamislite, nakon toliko godina jedne ruke kreću se tim istim pokretima, po istim mjestima na klavijaturi u želji Srca da čuje isti zvuk.

Jesu li naša Srca povezana kroz prostor i vrijeme, želi li to davni skladatelj ponovo i ponovo oživljavati mrtve točke na papiru koje je davno prije ispisao? Tko zna... možda smo ipak svi mi Jedno, jedno veliko Srce. A ruke? Ruke su tu da bi se ta srca spojila i držala čvrsto... Svaki dan kroz potez kista i ispisane rime, kroz guranje kolica ili košenje trave, upravljanje strojevima ili paljenje svijeće.

Koliko je ljudi, toliko je i različitih ruku: malih, velikih,  grubih, tankih, nježnih, ogrubjelih od teškog rada, finih poput porculana, istetoviranih i nalakiranih, dugih noktiju... Sve te ruke pričaju, svake - svoju priču. Priču o svojemu vlasniku, Srcu koje nosi i životu kakav živi.

Iskoristite ruke, Božji je naum bio sjajan - stvorio je nešto tako čarobno, kako bismo time mogli davati i primati u Srce najljepše trenutke stvarnosti. Iskoristite dan, lijepi moji, iskoristite Dar, zagrlite nekog i mahnite Suncu!


Komentari (0)add comment

Napišite komentar

busy