Piše:
Jelena Tomašević

”Život jest težak, no nikako nije za odustajanje. Tu smo da bismo živjeli, rasli, ljubili.” S tom mišlju Jelena ispisuje svoje tekstove u ovoj kolumni. Kao i svi traži odgovore, postavlja pitanja: Zašto smo ovdje? Ima li sve ovo smisla? Postoji li neki plan? Imam li ja svoj život u rukama? Na mnoga je pitanja dobila odgovore. Polako, sa stpljenjem, Svemir nam svima daje jednake mogućnosti i šalje Učitelje.

Spisateljica je i osnivač „Škole skladnog življenja“ gdje kroz radionice, tečajeve i individualni rad prenosi svoja iskustva i znanja. Podučava kako su misli, emocije i tijelo naši suputnici i poput najboljih su pomagača, ali isto tako uči kako osjetiti znakove kada ne činimo nešto dobro za sebe... Naš put je sa svim svojim izazovima tu i samo čeka da se probudimo i ispunimo najveću želju na svijetu - sretan život!

Web site: DobarSavjet.com
Facebook page: Jelena Tomašević



Život nam donosi razne izazove svakoga dana. Kako mi kao ljudi imamo i dobre i nešto manje dobre dane, tako variraju snalažljivost i spretnost, kao i  količina energije koju možemo uložiti u što bolje rješavanje situacija na našem putu. Krizne i stresne situacije na poslu, u obitelji ili negdje drugdje, možemo riješiti na puno bezbolniji način. Kako?

 

Pa, nije lako kao što ste mislili; ja ispišem pet koraka, Vi potrošite pola sata i život postane ljepšim i sretnijim! Još je lakše; krenemo sa odlukom, treptaj oka i snažna odluka: Od danas živim sretan život! I, kao što je rekao Alkemičar, sve će se urotiti da se ta naša želja i ostvari. Odlučimo i krenimo u življenje života!

Želeći poboljšati i promijeniti sadašnje stanje bez obzira kakvo ono bilo, nerijetko krenemo analizirati i „kopati“ daleko u prošlost ili još gore: za sadašnje svoje stanje izaberemo krivce pa krenemo u ratni pohod… Nažalost, niti u jednom od tih izbora nećemo naći ono što tražimo. Ono što tražimo već je ovdje, ovdje u našim rukama, u našem svakom danu i svakoj novoj prilici – TO SMO MI!

Odgojem i društveno prihvaćenim ponašanjem, dobili smo informaciju da je sve teško, da seže daleko u prošlost, da je nemoguće, da su drugi krivi. Donekle se sa time i slažem, no ako pogledamo uokolo, postat ćemo svjesni da smo svi imali podjednako ne-ljubavne početke, hrpu padova i teških trenutaka. I danas bismo mogli, tako povrijeđeni i često frustrirani, zalutati u slijepu ulicu nekih analiza koje nas ne bi dovele daleko…

Ja bih krenula radije s onim što već imate, a to je ŽIVOT i to točno taj koji imamo, sada i ovdje: osluškivanjem i priznavanjem svojih dosadašnjih postignuća koja su sadašnji trenutak učinili baš takvim kakav jest. A kad ga zagrlite s ljubavlju, primijetit ćete da svaki naš dan ima jako puno dobrih i lijepih stvari za svakoga od nas.

1. Za početak je konstatacija „život je super sada i ovdje!“ odličan izbor i svaki dan sam zahvalan što sam živ čovjek! ŽIVOT JE VEĆ SAD OK! (To je činjenica s kojom se za početak možemo zabavljati svakodnevno, polako učiti kako otvoriti oči, uši i srca i početi primati darove koje nam život svakodnevno upućuje – dišemo, hodamo, poneki pogled, osmjeh i zagrljaj, nove prilike…) Često smo zbog toga ŠTO SMO MI IPAK OZBILJNI I ODRASLI ljudi, malo zaboravili da to baš i nije dobra i točna konstatacija… Zašto se u većini slučajeva kad nam nešto nije po volji ponašamo kao uvrijeđena, razmažena djeca ili zašto smo se zaboravili smijati, šaliti, zabavljati? Znači li to da smo manje vrijedni ili da ne možemo odlično obaviti posao pa moramo navući te tužne maske ozbiljnih ljudi? Koja zabluda... Uz vesele i opuštene ljude život je ljepši; privlačimo bolje i ljepše - bolje situacije, ljepši život… Sjetite se samo Malog princa i onog stričeka koji je sjedio i nešto zbrajao bez kraja i konca, vrlo nesretan jer on za životnu sreću nije imao vremena – on je bio ozbiljan čovjek… Hm, vidite li sličnost?

2. Svaka situacija ili čovjek na našem životnom putu savršeni su pomagači koji nam pomažu da nešto naučimo o sebi, osvijestimo i proljepšamo sebe, svoje vrline, svoj život. Primjer: na poslu me šef stalno ucjenjuje i vrijeđa, prijeti otkazom i ja se osjećam sve lošije, naravno, zbog straha i stresa sve slabije radim pa je većina zamjerki čak i na mjestu; toga sam sve svjesnija pa i povjerujem u tvrdnju da ne vrijedim i tako, tonem sve niže i niže … Ovaj nam primjer vrijedi i za obiteljske odnose i za mnogo toga što nam se događa. Zašto je to tako? Predugo čekamo i ne rješavamo stvari kad nam dođu; čekanjem se situacija komplicira, a mi gubimo snagu, smisao i fokus te lijepimo sve to strahom, krivnjom i grižnjom savjesti... Otrovni niz truje naš život i mi gubimo, malo po malo, korak po korak. IZLAZ?

Pokušajte reagirati mudro i hladne glave – SVAKI PUT! Ako šef prigovara, otiđite do njega i recite: ˝Žao mi je što niste zadovoljni, molim Vas objasnite mi kako želite da obavim taj posao˝ i, bez obzira na to što se u većini slučajeva i ne slažete sa procedurom i željama nadređenih, ne možete uvijek znati razlog njihovog načina razmišljanja, a to, ne biste vjerovali, i nije Vaš zadatak. Oni su šefovi pa ako žele tako odrađeno, učinite tako i, bez osjećaja krivnje, otpora i bunta, idite dalje. Savladajte svoje porive da im dokažete da nisu u pravu, da je to glupo, da su oni glupi… Vjerujte, većina stvari koja nam se mota po glavi samo su neriješene situacije i naše povrede od prije.

Lijepo, bez uzrujavanja: ako šef hoće plavi zid umjesto bijelog, Vi po plavu boju i obojite ga plavo; možda on poslije i uvidi da je to bila loša ideja, no Vi po obavljenom poslu pošaljite sliku obojenog zida, sa izvještajem o tome kako ste učinili prema dogovoru, te priložite sliku. I, to je to; Vi ste svoje učinili, prema njihovoj želji i dogovoru. Naravno, na početku promjene Vašeg načina razmišljanja i ponašanja, bit će Vam malo teško i otpor u Vama će biti velik, no ako sve obavite u kratkom roku i kako šef želi, imate još puno vremena za obaviti stvari po svom i osjećati se uspješno, pametno i sretno! Ovo sve vrijedi i za Vašu obitelj… Ako vaša okolina želi nešto, učinite to i nastavite sa svojim životom, naravno ukoliko se navedeno uklapa u VAŠ RASPORED, ako ne, svi će lijepo morati pričekati. Vi ste ipak na prvom mjestu! Nažalost, to je činjenica koju ste jako, jako, jako davno zaboravili... Sve vam je bilo važnije i prije Vas.

ZAŠTO JE TO TAKO?

Mi smo se po putu zaželjeli pohvale i činjenice da nas vide i priznaju. No, osobe od kojih to želite i koje to tako grčevito tražite, to ne mogu! Kako? Lijepo - ne poznaju Vas. Jedini Vi poznajete sebe od početka ovog životnog iskustva do danas, a i jedini ste relevantni do kraja svoga života za sva svoja iskustva i odluke.

Dakle, odgovorno živite SVOJ život; ne život svoje djece, obitelji ili nekog drugog. Vi ste ti koji si morate dati plusić. Jedini Vi znate kako je bilo teško završiti školu ili faks, koliko je teško naporno raditi, podizati djecu ili… Ima toga puno... Napravite spisak svojih postignuća, napravite spisak svih dnevnih rutina koje obavljate i vidjet ćete – to je spisak s kojim biste zaista mogli biti jako zadovoljni  i na njega JAKO PONOSNI! Pohvalite se! Dajte si plus svaki dan za sve stvari koje postižete; i samo ustajanje iz kreveta je odličan početak... Poklonite si sretne osjećaje i osjećajte se dobro ! To je cilj!

Zabluda je da će Vas okolina priznati, da će Vas hvaliti; oni su toliko zabavljeni sa bukom u svojoj glavi da Vas niti ne vide. A kad Vas i vide, pucaju od zavisti i onda Vam i uvale neki otrovni komentar, a Vi koji ste očekivali pohvalu, ne možete vjerovati da su Vas u prolazu zgazili i ponizili. Oni idu dalje sa smiješkom jer takvi nelijepi kakvi jesu, dali su si plus jer su nekog uspjeli povrijediti i na njega istresti svoje frustracije, a vi se danima „glođete“: kako je mogao… E dragi moji, tako je to… Ali, samo hrabro, oni  ne znaju da mi znamo!

Mi znamo da dok se trudimo, ima nade, da je naš život već sada super i da od nelijepih ljudi i lažljivaca ne trebamo ništa pa ni pohvalu, jer smo si je već SAMI dali! Pa mi jedini i znamo kako nam je bilo teško, ali i kako se lijepo uživa u uspjehu kada si ga svjestan. Boljka današnjeg svijeta je ta bolesna potreba da sve izbrbljamo i dijelimo s drugima. Hajde, probajte ugasiti taj dio, ne treba Vam to. E da, onda nemate o čemu pričati… Pronađimo zajedno teme koje će svima nama uljepšati život. Pronalazite ih svaki dan! I kada to savladamo, svaki će nam dan biti sretan zbog svih razgovora i sjajne komunikacije između sretnih bića koja zajedno rastu i proljepšavaju se!

Mislite da je nemoguće? HAJDE MOŽETE VI TO I BOLJE: MOGUĆE JE!!!! Kraj je ogovaranju, seciranju i raspredanju o mrtvoj prošlosti. Idemo živjeti ljepšu i ljubavniju budućnost, od sada!!!


Komentari (0)add comment

Napišite komentar

busy