Piše:
Jelena Tomašević

”Život jest težak, no nikako nije za odustajanje. Tu smo da bismo živjeli, rasli, ljubili.” S tom mišlju Jelena ispisuje svoje tekstove u ovoj kolumni. Kao i svi traži odgovore, postavlja pitanja: Zašto smo ovdje? Ima li sve ovo smisla? Postoji li neki plan? Imam li ja svoj život u rukama? Na mnoga je pitanja dobila odgovore. Polako, sa stpljenjem, Svemir nam svima daje jednake mogućnosti i šalje Učitelje.

Spisateljica je i osnivač „Škole skladnog življenja“ gdje kroz radionice, tečajeve i individualni rad prenosi svoja iskustva i znanja. Podučava kako su misli, emocije i tijelo naši suputnici i poput najboljih su pomagača, ali isto tako uči kako osjetiti znakove kada ne činimo nešto dobro za sebe... Naš put je sa svim svojim izazovima tu i samo čeka da se probudimo i ispunimo najveću želju na svijetu - sretan život!

Web site: DobarSavjet.com
Facebook page: Jelena Tomašević



Danas sam upoznala prekrasnog mladog čovjeka koji se zove Leon. On je, kao i svi mladi ljudi, suočen ovom stvarnošću i svakodnevnim izazovima koji svakome od nas, po nekom našem jedinstvenom i sasvim osobnom dogovoru, nose male i velike izazove i lekcije. Ljubav dolazi na mnogo različitih načina u naš život.

Vjerujemo li u Boga, Više biće, Inteligenciju, Svemir, Ljubav, kako god nam bilo ugodno i prihvatljivo nazivati i osjećati našeg Nebeskog Stvoritelja? Taj je Stvoritelj, ljubavna kreacija svega što postoji, i mi smo On i On je mi. I tu je s nama dok koračamo, smijemo se ili plačemo… On živi i mi živimo. Cijela priroda, savršeni sklad nevidljivih linija po kojima od početka vremena elegantno i potpuno nečujno plove zvijezde i planeti. Taj mir, sveobuhvatnost - sve je jedno. Sve zvijezde, svi planeti, pa i svaka mala biljčica, listić, ptica, malo dijete, cika koja se čuje iz školskog igrališta ili tišina bake koja sjedi i plete svojim unucima… sve je jedno i sve dio jednoga.

I koliko god se nama činilo da našom stvarnošću vlada kaos i da ništa nema smisla, nije tako. Sve je to na pravom mjestu, u pravo vrijeme, besprijekorno upravljano i polagano položeno nježnom Ljubavnom rukom Stvoritelja na naš put, koji zajedno s nama raste, plače, uživa ili pati. I kako je nama „kratkovidnim“ Bićima procjenjivati uzroke i posljedice svakodnevnih zbivanja, kad je za veće razumijevanje potrebno zaroniti dublje u svoje srce, poletjeti u visine samospoznaje, vinuti se daleko od strahova i ograničavajućih ljudskih predrasuda.

I svi možemo na trenutke osjetiti tu sigurnost, svu tu divotu bivanja, no što odgovoriti na pitanje kad je potkrepljeno naoko okrutnom tvrdnjom: ako On zaista postoji i ako kažeš da je čista Ljubav, kako je moguće da postoji bol, bolest, glad i nasilje? Gdje je taj Stvoritelj, možemo se zapitati kada smo suočeni sa raznim stanjima tijela i uma koja samostalan život čine nemogućim. Ima nas koji se teško krećemo ili nam je taj dio posve onemogućen. Ponekad nam je teško samostalno jesti ili sjediti, a još smo mladi, kažu da je Život pred nama.

Gdje je taj stvoritelj kada noćima ne spavamo jer je bol jača od svega zamislivog? Kako je moguće da je Ljubav nekome dala iskustvo da ne vidi dugu, da ne čuje pjev ptica u proljetno jutro? Što je mislio Stvoritelj kada je Duši za ovaj Život dodijelio tako zahtjevnu, bolnu i tešku zadaću? Gdje je taj dan bila Ljubav?

Mnogi će od nas osjećati bijes, nemoć, teško ćemo i uz najbolju volju pronaći opravdanje ili trunku razumijevanja… Imamo li neko od takvih stanja s kojima se moramo nositi, suočit ćemo se sa ljutnjom i krivnjom, ali sve će biti podvučeno gorčinom i nerazumijevanjem, nevjericom: Kako mi je to mogao učiniti, gdje je Ljubav bila taj dan kad sam silazio na ovaj svijet?

Ljubav je tog dana bila i nježna, i blaga, i puna razumijevanja - znala je. Zagrlila nas je prije skoka i nismo sumnjali, niti mi niti Ona. Znali smo da nam Život s tim iskustvom daje mogućnost novog rasta, novih spoznaja. Duša je bez ikakve sumnje pristala na taj Ljubavni dogovor, a Srce je tuklo uzbuđenjem pustolovine – Ja to mogu!

Da, dragi moji, Život jest težak. Boli. Jako. Suze bole, tijelo boli. No, pokušajte barem na trenutak povjerovati, odškrinuti vrata Srca da shvati dobrotu i suosjećanje Stvoritelja koji je imao vjeru u naš uspjeh. U potrebu baš takvog iskustva. I koliko god se danas činilo teško, vjerujte: Mi to možemo. Ugovorili smo Uspjeh! Samo hrabro, Ljubljeni moji letači. Imamo pravo željeti, imamo pravo biti voljeni, imamo pravo voljeti. Imamo pravo živjeti Život sa smislom, namjerom, boriti se svim silama, sve to mi možemo! Pa ne bismo bili tu da On, naš Stvoritelj, nije znao; i još zna da Mi to možemo!

Tako pritisnuti nekim „teškoćama“ jednostavno ne možemo ne iskusiti i produbiti suosjećanje, ovisnost o drugima, davanje i primanje, bezuvjetnost, iskrenost, prepuštanje, povjerenje, nježnost, strpljenje, snagu, izdržljivost, upornost, sve ono što kao „obični“ šetači kroz ovaj život ne bismo mogli. Samo najbolji, najhrabriji, najjači mogu dobiti takve zadatke.

Grlim Vas najvećim i najsnažnijim zagrljajem koji sada, ovog trena imam za vas, neustrašivi i uporni moji… Ponosna sam na vas, na svaki vaš korak, svaku teško izgovorenu riječ, strpljenje kojim čekate svoje ruke da odrade vašu želju da pomaknete nešto na stolu. Ne odustajete, ovaj je život i svijet ovdje za sve nas da rastemo, učimo, budemo ponekad i povrijeđeni, ali i da osjetimo što je podrška, vjerovanje i… Ljubav. I da ponovim ono s početka… Ljubav dolazi na mnogo različitih načina u naš život.

Volim vas.


Komentari (0)add comment

Napišite komentar

busy