Nije sve tako sivo ni u krizi, poručuje novo istraživanje portala MojPosao. Od 600 ispitanika, 43% sretno je ili čak vrlo sretno na poslu, a to je slično istovjetnu istraživanju iz 2005. godine kada ih se tako izjasnilo 45%. Ni sretno ni nesretno nije 37%, a petina (20%) nesretno ih je ili vrlo nesretno. Ima logike, najsretniji su ispitanici oni s najvišim primanjima: 52% onih s plaćom većom od osam, odnosno 10 tisuća kuna, sretni su na svome radnom mjestu.

S druge strane, samo trećina (31%) onih s primanjima do 4000 kuna na poslu se osjeća tako. Najsretniji su na poslu Dalmatinci (47%), pa u Zagrebu s okolicom (45%) te u Istri i Kvarneru (42%). Za sreću na radnom mjestu treba raditi posao koji voliš, smatra 95%, kolege koje cijeniš i koji te cijene (91%) te da te nadređeni cijeni (91%). Slijede pravedna primanja (89%), a visoka primanja prioritet su tek za 66% ispitanika.
(DobreVijesti.info/Vecernji.hr)


Komentari (1)add comment

Mx kaze:

...
Gle, najveća sreća je ideja koju svatko doživljava drugačije jer svatko je jedinka koja odrasta u posebnom okruženju i u posebnom tijelu i duši te s posebnim umom i emocijama.

Što se tiče RH i primanja koja ostvaruju njeni državljani stvari su vrlo jednostavne.

Realnost u RH pokazuje da se pošteni, pristojni i samostalni život može ostvariti sa mjesečnim priljevom od minimalno 10000 kuna. Izračun minimalne plaće kroz ideju sindikalne košarice treba uzeti sa rezervom zato što je ona prilično retardirana i nerealna s obzirom na veličinu planete i njenih svakojakih plodova i ljepota.

Mi, državljani RH, trebali bi se potruditi da u roku 1,5 - 4 godine ostvarimo novu realnost u kojoj je minimalan mjesečni prihod pojedinca 10000kn pod uvjetom da se cijene proizvoda i usluga ne povećaju znatno u odnosu na danas.

To možemo učiniti tako da odbacimo sve poroke (ilegalne droge, kave, duhane, alkohol, prostituciju i slično), zatim tako da odbacimo oholost, umišljenost i pohlepu te uz to odbacimo svakodnevni cinizam, ironiju i sarkazam zato što su to sve prijatelji mržnje koja je usmjerena protiv nas i protiv naših bližnjih, odnosno protiv prirode, a posljedica je anksioznost društva i pojedinca olitiga, ukratko, depresija i prepuštanje, pretjerana mršavost ili pretilost, suha i obješena koža i tako dalje i tako dalje...

Ako je suprotnost od mržnje ljubav, a je... Onda na taj način možemo doći do međusobnog truda i međusobnog poticanja u izradi i ostvarivanju novih projekata koji pokreću pojedinci u našoj okolici. Treba im davati podršku i moralnu i fizičku ako su to legalni projekti koji će život učiniti još boljim, praktičnijim i ljepšim.

Uz sve to se treba i dobro zabaviti uz verbalnu zezanciju, obrazovanje, sport, dobru klopu, odgovorni seks koji je usmjeren prema povećanju nataliteta RH, putovanja i puuunooo pjesme i plesa uz kvalitetnu glazbu. (Ove cajke i ostale tužne gluposti poslati nazad tamo preko Dunava pa nek oni šalju dalje na istok od kud je i došlo)

Usput,

u zadnje vrijeme se u medijima u RH ustalila neka fraza da "lopove najviše boli kad im se oduzme ono što imaju, tj ono što su ukrali".

Realnost ipak govori drugačije, naime, najveća bol koju čovjek može osjetiti i iskusiti je fizička bol... I zato pazi, da te tramvaj ne pregazi... smilies/grin.gif

P.S.

Savjetujem autoru/autorici članka da malo više mućnu glavom kada upotrebljavaju superlative (npr. najveća sreća), bez obzira o čijem i kakvom se istraživanju radi.

smilies/wink.gif
 
17 Siječanj, 2011
Glasovi: -1

Napišite komentar

busy